serenata (tal.) 1. U XVI. i XVII. st. isto što i serenada. 2. Tal. naziv za instrum. serenadu (Mozart Serenata notturna, K 239). 3. Prigodna vok.-instrum. skladba, vrsta dramatske kantate, svojevrsna poluopera, u XVII. i XVIII. st. izvodila se scenski na otvorenom u sklopu dvorskih svečanosti, zbog čega je nazivana i azione teatrale, festa teatrale, scena da camera i sl. Najvrjednije skladbe te vrste stvorili su A. Stradella (9), G. F. Händel (Acis und Galathea), a J. S. Bach je desetak svojih skladbi te vrste nazvao dramma per musica.