 |
|
| Službeni naziv: | Mijanmarski Savez, Pye Tawngsu Myanma Naingngan |
| Površina: | 676 552 km2 |
| Stanovništvo | (procjena 2002): 48 786 000 (72 stanovnika/km2); 28% gradsko |
| Glavni grad | Naypyidaw, 925 000 stanovnika |
| Upravna podjela | 7 država (pyine) i 7 upr. područja (taing) |
| Službeni jezik | burmanski (birmanski) |
| Valuta | kjat (kyat) = 100 pjasa (pyaa) |
Mijanmar (do 1989. Burma), država u jugoist. Aziji (Indokina), graniči s Bangladešom na Z, Indijom na SZ, Kinom na S i SI, Laosom na I te Tajlandom na JI i J; izlazi na Bengalski zaljev i Andamansko more; ima 1930 km morske obale.
Prirodna obilježja
Yangon, ulica
jezero Inya
Yangon, vijećnica
M. se proteže u smjeru S–J više od 2000 km i značajan se dio nalazi izvan tropa. U prirodnogeogr. smislu može se izdvojiti nekoliko cjelina. Na krajnjem S je visoko i teško prohodno mlado nabrano gorje, zapravo ist. ogranci Himalaje. Pruža se u nekoliko uskih ali vrlo strmih i visokih paralelnih nizova između kojih su duboki klanci kroz koje teku gornji tokovi više velikih azijskih rijeka (Irrawaddy, Salween, Mekong, Yangtze). Tu je najviši vrh zemlje, Hkakabo Razi, 5881 m. U zap. dijelu zemlje, od sjev. gorja prema J, u blagom luku duljine od 900 km pruža se planinsko područje, juž. ogranak Himalaje. Sastoji se od više usporednih planinskih nizova građenih od stijena različite starosti, snažno boranih i raščlanjenih, višima od 2000–2500 m, s najvišim vrhom Saramati, 3826 m. U sjev. dijelu Pâtkai, Nâga, Letha i Rongklang čine granicu prema Indiji, a u južnome kao Arakansko gorje (Arakan Yoma) odvaja sred. dio zemlje od jugozap. priobalja s vrlo razvedenom obalom. U ist. pol. zemlje uzdiže se visočje Shan. Građeno od starih stijena, prosj. visine 900–1000 m, izrazito raščlanjeno brojnim, duboko usječenim tokovima i teško prohodno. Mlađim pokretima stare su stijene izdignute u više planinskih lanaca koji se izdižu iznad visočja do 2200–2600 m. Prema J, na Malajski poluotok nastavljaju se gorja Dawna i Bilauktaung u čijem se podnožju nalazi uska priobalna nizina uz Andamansko more, a ispred nje brojni mali otoci. Najvažniji dio zemlje je sred. bazen i nizina, nalazi se između Arakanskoga gorja i visočja Shan koje se uzdiže u obliku strme stepenice visoke do 700 m. Sastoji se od dolina rijeka Irrawaddy i Sittang, koje su svojim nanosima prekrile starije stijene. U juž. dijelu i golemoj delti teren je sasvim uravnjen, a u sjev. dijelu doline su razdvojene gorjem Pegu Yoma, koje se dalje prema S nastavlja nizom ugaslih vulkana, pretežno erodiranih, a najviši je Popa Taung, 1518 m. Klima je trop. pod izrazitim utjecajem monsuna i reljefnih obilježja. Izdvajaju se tri godišnja doba: u doba hladna i suha zimskog monsuna (listopad–veljača) padalina ima samo u visokim planinama na S, i to u obliku snijega. U prijelaznom razdoblju (veljača–svibanj) vrlo je vruće i postaje sve sparnije, a u doba topla i vlažna ljetnoga jugozap. monsuna (svibanj–listopad) padaline su gotovo svakodnevne. Najviše kiše padne na Arakanskom gorju (i više od 5000 mm) i u delti Irrawaddyja (2500 mm). Prema S količina se smanjuje, a malo (i manje od 500 mm) primaju zavjetrinske doline. Na Shanu ima o. 2000 mm. Temperature ovise o godišnjem dobu, visini i udaljenosti od mora. Najhladniji je mjesec siječanj, sr. temp. su između 25 °C na J i 20 °C na S. Najtopliji je mjesec obično svibanj s temp. 27–30 °C. Na područjima s obilnim padalinama raste trop. kišna šuma s mnogobrojnim vrstama, uključujuči tikovo drvo i kaučukovac, drugdje monsunska listopadna, a u još sušnijim teško prohodno grmlje s nešto trava. U priobalju rastu šume mangrova. Šume pokrivaju oko pol. površine zemlje. Riječna mreža je gusta, rijeke su bogate vodom, a uvjetovano reljefom gotovo sve teku meridionalno. Najveća je Irrawaddy (Ayeyarwady), duga o. 2200 km, koja s pritocima odvodnjava 60% teritorija. Teče duž cijele zemlje, plovna je o. 1600 km, a golemom deltom (duga skoro 300 km, godišnje se povećava za 50-ak m) ulijeva se u Andamansko more. Njezin najveći desni pritok Chindwin (840 km) odvodnjava sjeverozap. dio zemlje. U ist. dijelu nizine teče Sittang (420 km), a na I visočje Shan odvodnjava r. Salwen koja dotječe iz Kine i prima mnogobrojne pritoke (Pawn, Teng i dr.). Rijeke koje teku s gorja Arakan i Bilauktaung kratke su, ali brze i bogate vodom.
Stanovništvo
budistički svećenici
Većinu (69%) stanovništva zemlje čine Burmanci, narod sino-tibetske skupine koji naseljevaju cijeli sred. dio zemlje i priobalje. Manjinski narodi žive u rubnim područjima: Shan (9%) u istoimenom visočju na I, Kareni (6%) duž tajlandske granice i u delti, Rahini (5%) i Chini (2–3%) u Arakanskom gorju, Moni (2–3%, iz mon-khmerske skupine, većinom asimilirani) u andamanskom primorju, te više manjih etničkih skupina, nešto Indijaca i Kineza. Služb. jezik je burmanski (birmanski), piše se posebnim pismom, a govore ga i neke Burmancima srodne manjine. Ostali narodi govore svojim jezicima. S manje od 80 st./km2 M. je naseljen rjeđe od prosjeka regije. Najgušće je naseljen juž. dio dolina Irrawaddyja i Sittanga i posebice delta – na četvrtini teritorija živi o. 2/3 st. Na S i SZ živi i manje od 20 st./km2, a visočje Shan naseljeno je upola rjeđe od zemlje u cjelini. Prevladava ruralno stanovništvo – u gradovima živi manje od 30% st., urbani sustav slabo je razvijen, a migracije prema gradovima još nisu dosegle razmjere kao u drugim zemljama. Izrazito odskaču dva grada: Yangon (Rangoon) s o. 4,5 mil. st. i Mandalay (1 208 100 st.). Ostali veći gradovi: Naypyidaw (925 000 stanovnika, glavni grad od 2005. godine), Mawlamyine (525 927), Bago (do 1989. Pegu, 284 179), Pathein (277 382). Porast st. dosta je usporen, iznosi 17‰ godišnje (prosj. 1980–2001), ponajviše zbog smanjenja stope rodnosti (2003: 23‰) uz nisku smrtnost (10–12‰). Stanovništvo je dosta mlado, mlađi od 15 g. čine 28%, a stariji od 65. g. 5% ukupnog st. Medijalna dob je 26 g., a očekivano trajanje života 57 g. U vjerskoj strukturi dominiraju budisti (theravada), brojne pagode su “zaštitni znak” zemlje. Od pripadnika ostalih vjera najviše ima kršćana (baptisti) i muslimana (većinom Rahini). Obrazovanje ima dugu tradiciju i obrazovna struktura dosta je dobra, nepismeno je manje od 20% ženskog i 10% muškog st. Obvezno je osnovno školovanje u trajanju od 5 g. i besplatno je, kao i niža sr. škola.
Gospodarstvo
sadnja riže
Iako je pouzdanih podataka o tome malo, sigurno je da M. spada među slabije razvijene zemlje regije. Poslije unutar. previranja nakon samostalnosti, od 1960-ih uveden je drž. socijalizam koji je, nastojeći ostvariti samoodrživost zemlje, provodio izolacijsku politiku. Dugoročno, gospodarstvo je sve više zaostajalo za okolnim zemljama i svijetom, a zemlja osiromašila. Poč. 1990-ih došlo je do blage liberalizacije i reformi (dopuštena priv. inicijativa), ali su rezultati još skromni, nije postignuta monetarna i fiskalna stabilnost, zbog polit. situacije strana se pomoć uskraćuje, a investicije su skromne. Siva ekonomija i krijumčarenje su znatni. Poljoprivreda je najvažnija gosp. grana, udjelom dominira i u ostvarenom dohotku i u zaposlenosti. U posljednjem desetljeću velika su ulaganja u sustave natapanja. Najvažnija kultura je riža, uzgaja se na polovici površina, ali zbog rasta potreba (porast stanovništva) izvoz je smanjen. U nešto sušnijoj zoni uzgajaju se još pšenica, proso, kukuruz, kikiriki, sezam, čaj, ima i stočarstva. U brdskim područjima još ima polunomadske, pomične samoopskrbne poljoprivrede, uzgaja se različita stoka i perad. Najvažnija grana ovdje je šumarstvo, a uz drvo (najviše tikovina) značajno je dobivanje kaučuka (4. u svijetu). Razvijena je i ilegalna proizvodnja opijuma. Riba je tradic. sastojak prehrane, morski ulov stagnira, a u slatkovodnom sve je veći udio uzgoja. Najvažnija rudna bogatstva su nafta i plin, dijelom iz podmorskih nalazišta. Od ostalih ruda ima srebra, ugljena, obojenih metala, dragoga kamenja (rubini), zlata, žada. Mnoge se slabo koriste (slaba infrastruktura, nedostatak investicija i nalazišta su u nesigurnim krajevima). Oko pol. el. energije dobiva se u hidroelektranama. Ind. je slabo razvijena, priv. poduzeća su mala, velika državna slabo su efikasna. Daleko je najvažnija prehr. ind., ima nešto tekstilne, drvne te prerade nafte i kovina. Usprkos mogućnostima, turizam je slabo razvijen zbog slabih veza i lošeg imidža zemlje. Zemlju godišnje posjeti oko 200 000 stranaca. Zbog dugotrajne izolacijske politike i slabe konkurentnosti vanj. trgovina je slabo razvijena, ali je bilanca uravnotežena. Najviše se izvoze poljoprivr. i šumarski proizvodi, zemni plin, riba, tekstil, najviše u Tajland, Indiju, Singapur, Kinu, Japan. Uvoze se različiti proizvodi široke potrošnje, prehr. proizvodi, strojevi, vozila, najviše iz Kine, Singapura, Tajlanda i Malezije. Okosnicu prom. sustava čini Irrawaddy, unutrašnja plovidba os. je važna u prijevozu poljoprivr. proizvoda. Želj. mreža je duga, većinom izgrađena još potkraj XIX. st., uskotračna (1 m) i bez međunar. veza. Velik dio cestovne mreže prohodan je samo u sušnom razdoblju. Povijesno je važna poznata Burmanska cesta do Kunminga u Kini. Najvažnija luka je Yangon koji uz Mandalay ima međunarodni aerodrom.
BNP (2000): 74,53 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (1999):
poljoprivreda 60%, industrija 9%, usluge 31%
Udio zaposlenih po sektorima (2001):
poljoprivreda 66%, industrija 12%, usluge 22%
Nezaposlenih (2003): 3,5%
Inflacija (1990–2001): 24,6% (2003: 47%)
Realan rast gospodarstva (1990–2002): – %
Uvoz (2004): 5,5 mlrd. USD
Izvoz (2004): 3 mlrd. USD
BNP (2000): 74,53 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (1999):
poljoprivreda 60%, industrija 9%, usluge 31%
Udio zaposlenih po sektorima (2001):
poljoprivreda 66%, industrija 12%, usluge 22%
Nezaposlenih (2003): 3,5%
Inflacija (1990–2001): 24,6% (2003: 47%)
Realan rast gospodarstva (1990–2002): – %
Uvoz (2004): 5,5 mlrd. USD
Izvoz (2004): 3 mlrd. USD
Povijest
marionetsko kazalište u Yangonu
hram u Anandi
Yangon, pagoda Sula
Prva poznata naselja stanovništva M. sežu duboko u prošlost, čak ← 9000 godina, a njihovi ostaci pronađeni su u nizini smještenoj uz r. Irrawaddy. Prva povijesno zabilježena etnička skupina u M. nazivala se Pyu za koju se zna da je pripadala tibeto-burmanskoj jezičnoj skupini. Vrhunac polit. organizacije tog naroda bio je u razdoblju od ← 1. st. do o. 800. g., kada je u njihovoj državi utemeljeno više nezavisnih gradova kraljevstava. J od naroda Pyu nalazila se etnička skupina poznata pod imenom Mon, koja je pripadala Austro-azijatskoj jezičnoj skupini, sa središtem u gradu i luci Thatonu. U IX. st. gl. grad naroda Pyu–Halingyi potpao je pod vlast Kraljevstva Nanchao na J Kine. U tom su razdoblju Mijanmarci (odn. Burmanci) preuzeli vlast od naroda iz tibetsko-burmanske skupine i utemeljili svoj gl. grad Pagan. God. 1044. vladar Anawrahta preuzeo je vlast u Paganu i tijekom samo nekoliko godina ujedinio cijeli Mijanmar i utemeljio prvo Mijanmarsko Carstvo. Kada su Mongoli 1287. god. napali i opustošili M. carstvo se raspalo. Tek u XVI. st. dolazi do obnove države i ujedinjena svih njezinih dijelova pod vlašću dinastije Toungoo, koja je držala vlast do 1752. kada je M. ponovno potpao pod vlast naroda Mon. Na čelu s nar. vođom Alaungpajom Mijanmarci su tijekom 7 g. ustanka uspjeli pobijediti narod Mon i obnoviti vlast u cijelom kraljevstvu. God. 1759. utemeljena je posljednja mijanmarska kralj. dinastija. Ekspanzionistička politika Kraljevstva Mijanmara dovela je do dva brit.-burmanska rata (1824–1826. i 1852) u kojima su Mijanmarci bili poraženi i istjerani iz Asama, Manipura, Arakana, Tenasserima i Pegua. Preostali dio M. došao je pod brit. vlast 1885, nakon završetka III. brit.-burmanskog rata. U vrijeme brit. vlasti M. je dobio ime Burma i ušao u sastav provincije Indije. Tijekom brit. kolon. vlasti Burmanci su bili posebice nezadovoljni odnosom brit. vlasti prema najvažnijoj vjeroispovijesti – budizmu, kao i prema snažnoj eksploatacijskoj gosp. politici koja je dovela do općeg osiromašenja stanovništva, što je izazvalo seljački ustanak 1931. God. 1937. Britanci su izdvojili Burmu iz sastava provincije Indije. Tijekom II. svj. rata Burmu su okupirali Japanci, a nakon rata Britanci su obnovili svoju vlast. General Aung San, koji je ubijen u atentatu 1947, poveo je pokret za neovisnost. Nakon pregovora o neovisnosti, 24. IX. 1947. donesen je ustav Burmanske Unije, a neovisnost je proglašena 4. I. 1948. Premijer je postao U Nu, koji je na toj dužnosti proveo praktički do 1962. Tada je general Ne Win izveo državni udar nakon kojega je utemeljen revolucionarni savjet s ciljem stvaranja socijalističke Burme. Burmanski vojni čelnici donijeli su odluku o nacionalizaciji najvažnijih gospodarskih grana te su inzistirali na ubrzanoj industrijalizaciji zemlje. Istodobno su provodili politiku opće izolacije Burme od vanjskoga svijeta. Do kraja 1980-ih Burma je, zbog korupcije vlasti i lošeg rukovođenja gospodarskim resursima, postala jedna od najsiromašnijih zemalja svijeta. To je izazvalo opće nezadovoljstvo naroda pa je tijekom 1987–88. organizirano niz akcija protiv vlade. No, uza snažnu potporu vojske prosvjedi i akcije protiv vlade bili su ugušeni. Godine 1989. došlo je do promjene naziva države Burma u Mijanmar. Kada je na slobodnim izborima 1989. pobijedila Nacionalna liga za demokraciju (NLD) na čelu s → Aung San Suu Kyi, vojska je preuzimanjem kontrole spriječila promjenu vlasti. Početkom drugoga desetljeća XXI. stoljeća vojna hunta nastoji izvući zemlju iz svojevrsne izolacije.