parnasovci (franc. École parnassienne), pjesnička škola u franc. književnosti koja nastaje sred. XIX. st. U razlici spram romantičara, p. teže distanciranom, impersonalnom i hladnom pjesničkom izričaju. Njihovim utemeljiteljem smatra se Leconte de Lisle, čije zbirke Antičke poeme (1852) i Barbarske poeme (1862) utječu na oblikovanje pjesnika novih generacija. P. se pozivaju na Gautierovu doktrinu l’art pour l’art (umjetnost radi umjetnosti, inzistiranje na kultu forme, tehn. savršenstvu stiha). U tematskom smislu, okreću se motivima iz antike kao i refleksivnim motivima. Sam pokret dobio je naziv po nakladničkom projektu Suvremeni Parnas, u kojem je nakladnik Lemerre 1866. tiskao 18 svezaka pjesama gotovo 40 pjesnika. Parnasovska škola imala je velik utjecaj na oblikovanje modernističkih pjesničkih načela. Najznačajniji predstavnici još su bili S. Prudhomme, Banville, J. M. de Heredia i F. Coppée.