raison d’état (francuski: državni razlog), u politici, načelo postupanja koje zagovara ostvarenje državnih interesa prije svega i pod svaku cijenu. Polazi od koncepcije da država, bez obzira na to kakav je njezin oblik i režim, posjeduje organsku tendenciju za povećanjem i unutarnjom konsolidacijom na račun svakoga drugoga mogućeg cilja i razloga, i stoga neizbježno teži kršenju moralnih i pravnih normi i uporabi nasilnih sredstava. Zametak te ideje je u Machiavellijevoj teoriji države, dok je pojam iskovao isusovac G. Botero u XVI. stoljeću. Do punog značenja dolazi u njemačkoj političkoj teoriji XIX. stoljeća (Hegel, Ranke, Treitschke, Meinecke).