Nacionalna i sveučilišna knjižnica (NSK), unutrašnjost
Nacionalna i sveučilišna knjižnica (NSK), Zagreb
Nacionalna i sveučilišna knjižnica (NSK), nac. knjižnica RH te sred. knjižnica Zagreb. sveučilišta. Najveća knjižnica u Hrvatskoj s posebno vrijednim fondovima u zbirkama: Zbirka rijetkih knjiga i rukopisa, Grafička zbirka (1919), Muzička zbirka (1943), Zbirka geografskih karata i atlasa (1945) i dr. Njezin se postanak povezuje s pojavom isusovaca u Zagrebu, osnutkom njihove rezidencije 1606. i kolegija 1612. God. 1875. pripaja se novoosnovanom Sveučilištu i postaje Sveuč. knjižnica; od 1960. prema Zakonu o bibliotekama Nac. i sveuč. biblioteka. Tijekom višestoljetnog postojanja fond knjižnice obogatili su darovi uglednika (A. B. Krčelića, grofice Patačić, biskupa M. Vrhovca, I. Kukuljevića, M. Amruša, I. Kršnjavog, V. Jagića, M. Krleže i dr.), kupnje priv. knjižnica (N. Zrinskoga, Lj. Gaja) te pripajanja knjižnica Nar. muzeja (1875), Zbora liječnika (1893), Hrv. pravničkog društva (1907) i dr. Od 1816. dobiva besplatni primjerak tiskovina tiskare Sveučilišta u Pešti; odlukom od 17. X. 1837. dobila pravo na obvezni (dužni) primjerak građe tiskane u Hrvatskoj i Slavoniji, od 1918. prima tiskopise s područja Kraljevine Jugoslavije, od 1947. s područja Jugoslavije. Više puta mijenjala svoje sjedište; 1913. izgrađena zgrada knjižnice prema projektu R. Lubynskog (danas zgrada Drž. arhiva Hrvatske, na Marulićevu trgu), u koju je preseljena i Metropolitana; 1995. preseljena u novu zgradu (46 000 m2) koju su projektirali arhitekti M. Hržić, Z. Krznarić, D. Mance i V. Neidhart. Na njezinu su se čelu nalazili istaknuti knjižničari i kult. djelatnici (M. Smodek, I. Kostrenčić, V. Deželić, F. Fancev, M. Rojnić, J. Mihael, J. Stipanov i dr.) razvijajući je u skladu sa suvr. dosezima knjižničarstva.