norveški jezik (norsk), jezik Norvežana. Jedan od germanskih jezika; pripada zapadnoj podgrupi sjeverne (skandinavske) skupine, skupa s islandskim i farerskim (u istočnoj su podgrupi švedski, danski i gotlandski, koji se danas smatra dijelom švedskoga). Prvi zapisi na norveškom potječu iz X. stoljeća (runski tekstovi), a najstariji zapisi napisani latinskim pismom iz XII. stoljeća. Norveški jezik ima četiri oblika: konzervativni riksmål, bokmål, klasični nynorsk i radikalni nynorsk. Riksmål je nastao od danskoga jezika kakav se upotrebljavao u Norveškoj (XIV–XIX. stoljeće). Od njega je nastao današnji bokmål. Landsmål je norveški jezik, naziva se nynorsk (novonorveški), i to djelomice umjetno načinjen od zapadnonorveških govora. Oni se međusobno malo razlikuju (usporedi: Norge “Norveška” na bokmålu i Noreg na nynorsku). Danas 5/6 Norvežana upotrebljava prvenstveno bokmål, 1/13 nynorsk i 1/18 oba norveška jezika.