natapanje (navodnjavanje), melioracijsko-agrotehn. mjera kojom se, u razdoblju nedostatnih oborina, voda umjetno dodaje tlu kako bi se osigurao visok urod poljoprivr. kultura. Osnovni su načini n.: površinsko (prelijevanje, plavljenje, natapanje u brazdama), podzemno (dovođenje vode izbušenim cijevima koje su ukopane u tlu), n. kišenjem (prskanjem vode pod tlakom), n. kapanjem (dovođenje vode cijevima postavljenima uzduž redova nasada te njezinim laganim ispuštanjem). Danas o. 40% svj. proizvodnje hrane dolazi s natapanih oranica.