abjuracija (latinski: abiuratio), odreknuće pod zakletvom; u srednjem vijeku svečano odricanje od shizme ili hereze kod inkvizicijskog postupka. U hrvatskoj srednjovjekovnoj povijesti poznati su slučajevi abjuracije svećenika Vuka 1075. u Splitu, zastupnika bosanskih krstjanâ 1203. na Bilinu polju i drugi. U europskoj povijesti poznata je abjuracija francuskoga kralja Henrika IV., nekada vođe hugenota, koji pri prijelazu na katoličanstvo polaže abjuraciju 1593. u St. Denisu. U Engleskoj se do viktorijanskih vremena polagala abjuracija (oath of abjuration) protiv prava Stuartovaca na englesku krunu. U pravnoj povijesti Franaka postojala je abjuracija rodbine, odreknuće od rodbinskih veza.