aerodinamika (grčki), dio dinamike koji matematičkim i eksperimentalnim metodama istražuje zakone strujanja plinova (zraka) te sile (uzgon, otpor) i njihove momente koji se javljaju pri gibanju. Posebno je važna za aerotehniku, te joj je jedan od osnovnih zadataka određivanje oblika zrakoplova ili drugoga letećeg tijela i njegovih dijelova. U području brzina manjih od brzine zvuka (podzvučne ili supsonične brzine) otpor letjelice ovisi isključivo o viskoznosti zraka (zrak se može smatrati praktički nestlačivim). U prijelaznom području između podzvučnih i nadzvučnih brzina (transsonične brzine) otpor se naglo povećava zbog dodatne komponente koja je posljedica stlačivosti zraka. Tu se pojavljuju smanjenje uzgona i kompresijski udari. To se prijelazno područje brzina naziva zvučnom barijerom. U nadzvučnom području (1–5 brzina zvuka /supersonična brzina/) prevladavajući čimbenici u otporu jesu zgušnjivanje zraka i kompresijski udari na krilima i trupu letjelice. Za brzine veće od peterostruke brzine zvuka (hipersonične brzine) svojstva zraka bitno se mijenjaju zbog jakog zagrijavanja i termodinamičkih učinaka. Prijelaz u to područje brzina naziva se toplinskom barijerom.