alpska vegetacija može se raščlaniti u pojas šumske i pojas planinske vegetacije, u kojima se biljne zajednice mijenjaju prema nadmorskoj visini. Najniži šumski pojas izgrađuju šume hrasta kitnjaka i graba, iznad kojega je pojas bukve (do 1300 m); u gornjim dijelovima tog pojasa javljaju se i miješane šume bukve i jele. Slijedi pojas crnogorice, sastavljen u donjem dijelu od smreke, a u gornjem od ariša i limba, iznad kojih je pojas planinskog bora koji se u obliku klekovine penje do 2300 m. Iznad toga šumskog pojasa započinje planinski pojas patuljastih grmova i travnatih vriština koji seže do snježne granice (2700–3100 m); u tom pojasu ima često i niskih trajnica upadljivih boja. U snježnom pojasu nalazimo ugl. mahovine i lišajeve, od cvjetnjača najviši uspon dostiže ledenjački žabljak (čak do 4000 m). Alpska vegetacija uvjetovana je obilnim i dugotrajnim snježnim pokrivačem, kratkim vegetacijskim razdobljem, niskim temperaturama za vrijeme zime, dostatnom vlažnošću.