veliko slovo, pismeni znak kojim se u posebnim prilikama bilježe pojedini glasovi u riječima (kao cjelinama u tekstu koje su od drugih riječi odvojene razmacima), svi (npr. naslov knjige na naslovnici, ime poduzeća u logu i na ploči i drugdje), ili prvi (ili i koji ini, npr. faktor pH). Kao pravopisni znak upotrebljava se za označivanje prve riječi u rečenici, vlastitoga imena i nekih riječi iz počasti i poštovanja (u pismenom obraćanju može se Ti, Tvoj, Vi, Vaš pisati tako; tako u obraćanju i u još nekim prilikama) i Predsjednik (Republike, Vlade) i drugo (npr. Dragi moj Profesore!) i sl.