artikulacija (latinski: articulatio) 1. Spoj pojedinih dijelova (elemenata, članaka). 2. U anatomiji, uzglobljenje, vrsta doticaja između dviju kosti. 3. U stomatologiji, dodirni odnos griznih površina gornjih i donjih zuba ili postavljanje umjetnih zuba u poseban model (artikulator) da bi se ispitao pravilan međučeljusni odnos u izradbi proteze. 4. U fonetici, izgovaranje glasova, tj. njihovo oblikovanje (oblikovanje fonema i skupina fonema) namještanjem i pokretanjem govornih organa (usta, jezika, zubi, mekoga nepca, glasilnica); izgovor. Artikulacijsko mjesto, dio govornog aparata na kojemu se oblikuje pojedini glas. Artikulacijska baza, skup općih artikulacijskih (izgovornih) navika pojedinca.