anatema (grčki) 1. U starogrč. hramovima, žrtveni darovi isključeni iz svakodnevne upotrebe. 2. U kršćanskoj pravnoj terminologiji, prokletstvo i izopćenje iz zajednice, ekskomunikacija; izraz Anathema sic! upotrebljava se u zaključcima i sankcioniranju katoličkih dogmatskih odluka i u osudi krivovjerja.