anđeli (grčki: angelos glasnik), u židovsko-kršćanskoj tradiciji nevidljiva i bestjelesna bića, Božji klanjatelji i služitelji, prenositelji ili izvršitelji njegove volje na Zemlji, među ljudima. Poput glasnika pojavljuju se u ljudskom liku kao nepoznati stranci, gosti ili mladići. Prema Bibliji razlikuju se po funkciji i hijerarhiji te su predstavljeni kao “nebeska vojska”, ali im se ne utvrđuje broj. Neki su anđeli stavljeni na kušnju i otpali od Boga (Lucifer, Sotona, đavli). Slična vjerovanja u dobre i zle duhove imali su i drugi narodi: Babilonci, Perzijanci (Amesha spenta, Deva), Grci i Rimljani (demon, genij). U kasnijoj kršćanskoj literaturi razvijaju se razne angelologije, od kojih je najpoznatija Pseudo-Dionizija Areopagita (VI. stoljeće), koji anđele dijeli na devet korova: serafini, kerubini, prijestolja, gospodstva, sile, vlasti, poglavarstva, arkanđeli i anđeli. Često prikazivani u umjetnosti već u Židova i od ranoga kršćanstva.