Antikrist (grčki: Antíhristos protu-Krist), u Bibliji i starokršćanskoj tradiciji, Kristov protivnik koji će se kao “čovjek bezakonja” pojaviti prije Sudnjega dana i ujediniti sve neprijatelje u borbi protiv Crkve, ali će ga Krist nadvladati. Izvor pojmu neki prepoznaju u perzijskom i babilonskom mitu o borbi Titana, u kojoj se božanstvo bori protiv zlih sila. U proročkim knjigama Staroga zavjeta obično je prikazan kao bezbožna moć koja želi uništiti Izrael i Jahvu, dok je u Novom zavjetu najčešće personificiran i predstavlja svakog protivnika Krista i Crkve. U Apokalipsi je prikazan kao strašna zvijer koju će Krist uništiti na Sudnji dan. U povijesti kršćanstva Antikristom su se nazivali svi neprijatelji Crkve, od rimskih careva, Muhameda, Turaka do raznih heretika, vladara i drugih protivnika. U srednjem vijeku postojali su pokreti koji su očekivali dolazak Antikrista i Sudnjega dana, a bio je i česta tema tadašnjih teologa i pisaca. U pučkom praznovjerju Antikrist je uzrok ili izvor epidemija, ratova, revolucija i drugih nevolja.