Antonello da Messina, talijanski slikar (Messina, oko 1430 – Messina, između 14. i 25. II. 1479). U Italiji jedan od prvih majstora slikara u ulju; načinom slikanja povezivao nizozemske realističke tendencije s mediteranskim osjećajem za slikovitost i ljepotu; postigao likovnu sintezu u slikarstvu quattrocenta. Znalački primjenjuje perspektivu (Raspeće), do punog izražaja dolaze vrednote chiaroscura, a oblici su plastično formirani čvrstim i sažetim koloritom. Struktura ljudskoga lika dobiva solidnu statuarnost (Sv. Sebastijan), a prostudirani interijer (Sv. Jeronim u sobi) postaje perspektivno iluzionistički prostor. Znatan dio njegova opusa su portreti, sačuvano ih je 12 (Autoportret; Madonina navještenja). Utjecao na razvoj slikarstva mletačke škole, osobito Giovannija Bellinija i posredno Giorgionea.