apokrif (grčki: apokrifos skriven, tajan), spis dvojbene autentičnosti, koji pretendira na autentičnost ali mu se ona službeno ne priznaje; ranokršćanski spis biblijskog sadržaja koji Crkva ne priznaje ili ne ubraja u svetopisamski kanon. Izvori tih legendarno-religijskih spisa bili su pisani i usmeni oblici starožidovske i kršćanske tradicije i raznolika dualistička učenja. Dijele se na starozavjetne (npr. o životu Adama i Eve, o rajskome drvetu, o Abrahamovoj smrti, o prelijepom Josipu, o izgradnji Salomonova hrama i dr.) i novozavjetne (Tomino evanđelje, Nikodemovo evanđelje, Djela Andrije i Mateja u gradu ljudoždera, Hodanje Marije po mukama, Pavlova apokalipsa i dr.). Apokrifi su ušli u književnost svih europskih naroda, pa tako i u hrvatsku (na glagoljici i latinici).