apostrofa (grčki), govornička i pjesnička figura koja se postiže iznenadnim odvraćanjem od svojega prirodnog sugovornika te oslovljavanjem umrlih, bogova, predmeta ili prirodnih pojava kao da su živi; u antici česta u govorima na sudu, u političkim govorima kao i u književnosti; apostrofa je uvijek u vokativu i nositelj je rečeničnog akcenta.