apsolutizam, oblik vladavine u kojoj vladar ima neograničenu vlast i u sebi ujedinjuje sve tri funkcije vlasti: zakonodavnu, upravnu i sudsku, posebno u Europi u XVII. i XVIII. stoljeću. Apsolutizam isključuje postojanje drugog državnog tijela koje bi bilo nezavisno od monarha, čak i kada izabrano tijelo vrši ulogu monarhova savjetodavca. Vodeći teoretičar apsolutizma je → Jean Bodin, a prototip apsolutističkog monarha je francuski → Luj XIV., “kralj Sunce”. Potkraj XVIII. stoljeća pod utjecajem prosvjetiteljstva razvio se u prosvijećeni apsolutizam; primjeri takvih vladara su → Fridrik II. Pruski i Josip II. Habsburški.