Aralsko jezero (ruski: Aralsko more), endoreičko, prirodno slano jezero u graničnom području Kazahstana i Uzbekistana, u sušnom području Turanske nizine (središnja Azija), u blizini pustinja Karakum i Kizilkum. Hidrološku ravnotežu održavaju jedina dva pritoka: → Sir-Darja i → Amu Darja. Sredinom XX. stoljeća sa 68 000 km2 površinom je bilo četvrto jezero na Zemlji, da bi 2004. površina iznosila 17 160 km2, a količina vode smanjila se za 90%. Vodostaj je varirao do 3 m; razina je bila na 52 m nadmorske visine, prosječne dubine 16 m, najveće u zapadnom dijelu 69 m; više od 1000 otoka (turkijska riječ aral znači otok), zaljevi i goleme delte rijeka Amu-Darja i Sir-Darja. Nakon 1960. znatan gubitak vode uzrokovan hidrotehničkim zahvatima na Amu-Darji i Sir-Darji (natapanje okolnih poljoprivrednih površina radi uzgoja pamuka); 1989. nastala su dva odvojena jezera (sjeverno i južno), čija je ukupna površina 1992. bila oko 33 800 km2, a razina na 15 m nadmorske visine; 2003. južno jezero podijelilo se na istočni (presušio 2014) i zapadni dio. Godine 2005. kazahstanska vlada pješčanim nasipom sjeverno je jezero odvojila od južnoga. Pokušaji da se sjeverno jezero oživi pokazali su pozitivne rezultate – razina vode je porasla, a salinitet smanjen i zaustavljen na oko 5‰. Zapadni dio jezera vjerojatno će opstati zbog podzemnih izvora vode. Promjena vodostaja uzrokovala je drastične prirodno-ekološke promjene u jezeru (povišenje saliniteta vode, izumiranje ribljega fonda) i okolnom području (dezertifikacija, češće pješčane oluje, zaslanjivanje tla, izumiranje brojnih životinjskih i biljnih vrsta). Modificiranu lokalnu klimu sada karakteriziraju kratka, sušna ljeta i duže, hladnije zime. Skraćenim razdobljem vegetacije (samo 170 dana u godini) vegetacijski fond smanjen je za 50%. Negativne društveno-gospodarske posljedice: propast ribarstva i industrije vezane uz njega; nekadašnje luke danas su u pustinji, 50 i više kilometara daleko od nekadašnje obale, depopulacija, zdravstveni problemi (zaslanjivanje tla rješavalo se ispiranjem tla, a sol i pesticidi s poljoprivrednih površina dospjeli su u jezero odakle ih je vjetar raznio na cijelu okolnu regiju). Zaslanjivanjem tla beskorisno je postalo oko 6 milijuna hektara poljoprivrednoga zemljišta. Od 1994. pojačana su nastojanja za spašavanjem jezera.