Aristotel (grčki: Aristotélēs), grčki filozof (Stagira, Tracija, ←384 – Halkida na Eubeji, ←322). Platonov učenik i jedan od najvećih mislilaca antike; 20 godina proveo u Platonovoj Akademiji; bio je odgojitelj Aleksandra Velikog na Filipovu dvoru; u Ateni osnovao vlastitu filozofsku školu. Pred kraj života optužen za bezboštvo, te je prognan na Eubeju. Aristotel je oblikovao i sustavno razradio sve tradicionalne filozofske discipline: ontoteologiju ili metafiziku, fiziku ili filozofiju prirode, učenje o duši, politiku, poetiku, retoriku, logiku i dr. Određivanjem filozofije kao znanosti o biću kao biću, uspostavio ju je kao prvu i utemeljujuću znanost. Njegovi se logički spisi uzimaju kao temelj formalnoga logičkog mišljenja. Aristotelova filozofija predstavljala je službenu filozofiju sve do XVII. stoljeća. Jedinstvo etike i politike koje je postavio Aristotel trajni je ideal zapadnjačke kulture. Aristotelova djela ponovno su se pojavila u Europi, nakon antike, u XII. stoljeću posredovanjem Arapa i Tome Akvinskog. Najvažnija djela: Fizika; Metafizika; Nikomahova etika; Politika; Poetika; Retorika.