aristotelizam, učenje Aristotelovih sljedbenika, osobito srednjovjekovnih, renesansnih i novovjekih tumačitelja Aristotelove baštine. Praksu komentiranja Aristotelovih djela započeli su već peripatetici (Andronik s Roda, Aleksandar iz Afrodizijade i dr.). Aristotelizam je, uz kasnije komentatore, sve manje bio nauk samog Aristotela, te je praktički smrću Boetija (524), koji je preveo na latinski Aristotelove logičke spise, Europa izgubila dodir s izvornom grčkom filozofskom predajom. Kod Arapa imao je mnogobrojne sljedbenike, a ističu se Avicena i Averroes, dok je kod Židova najpoznatiji predstavnik aristotelizma Moše Majmonid. Djelom Alberta Velikoga i Tome Akvinskoga Aristotelov logičko-fizičko-metafizički kompleks prihvaćen je u kršćanskoj skolastičkoj filozofiji, premda je prvotno bio zabranjivan. Prema Tominu tumačenju dobiva naziv tomizam i postaje službeno crkveno stajalište, a ujedno i točka odrednica različitih, pa i proturječnih, filozofskih, znanstvenih i ideoloških motiva.