Atila
Atila, kralj Huna (?, oko 395 – ?, 453). Nakon smrti ujaka Rugila vladao isprva s bratom Bledom (434–445); nakon što je ubio brata, samostalno zavladao 445. Njegova se država prostirala od Danske do Panonije i od Rajne do Kaspijskog jezera; sjedište se nalazilo u ugarskoj nizini. Vlast Atile priznavala su mnogobrojna germanska, slavenska, sarmatska i turska plemena, a neko mu je vrijeme danak plaćao i Bizant. God. 441. opustošio Meziju, Ilirik i Traciju; 447. prodro do Termopila. U ratu sa zapadnorimskim carem Valentijanom III., koji mu je odbio dati sestru za ženu, pokušao 451. osvojiti Galiju; poražen od Flavija Aecija na Katalaunskim poljima, povukao se u Ugarsku. Godine 452. pustoši Italiju, razara Akvileju, pljačka Padsku nizinu i dopire do Mincija. Epidemije i glad prisiljavaju ga na povlačenje; po legendi tome je pridonio i susret s papom Lavom I. Velikim; iduće godine umire (vjerojatno nasilno). Nakon Atiline smrti njegova se država raspala. Imao gotsko ime, na njegovu dvoru vladali su gotski običaji. Zbog okrutnosti njegove vojske prilikom osvajačkih pohoda nazvan “Bičem Božjim” (flagellum Dei). Središnji lik mnogobrojnih priča i legendi raznih naroda (kod Južnih Slavena kao Atil Pasoglavi; u Nibelunzima kao Eddi/Atli/Etzel; u mađarskim legendama kao Etele i dr.).