atmosfera (grčki: atmos dah; para, sfera kugla) 1. Plinovit omotač oko nebeskih tijela. Atmosferu imaju Sunce, zvijezde i planeti Sunčeva sustava osim Merkura. Atmosfera Zemlje je zrak koji se sastoji od 78% dušika, 21% kisika i 1% plemenitih plinova (najviše argona). U neznatnim i promjenjivim količinama ima i vodene pare, ugljičnog dioksida, vodika, amonijaka, metana, oksida dušika i sumpora i drugih produkata kao rezultata zagađivanja atmosfere. S obzirom na sastav zraka, atmosfera se u vertikalnom smjeru dijeli na homosferu u kojoj se sastav bitno ne mijenja (do oko 90 km visine) i na heterosferu gdje prevladavaju lakši plinovi (iznad 90 km). U sloju između 20 i 50 km prevladava ozon (ozonosfera) zbog smanjenja kojega nastaju ozonske rupe. S obzirom na promjenu temperature atmosfera se dijeli na troposferu u kojoj se zbivaju promjene vremena – oblaci, oborine, vjetrovi (do 10 km), stratosferu (do 50 km), mezosferu (do 90 km). S obzirom na druga svojstva atmosfere, postoje i drugi slojevi kao ionosfera (60–400 km), termosfera (80–500 km), magnetosfera (od 500 km), egzosfera (400–9600 km). 2. U mjeriteljstvu, zastarjela mjerna jedinica tlaka (fizikalna i tehnička). 3. U prenesenom značenju: ozračje, ugođaj, okolnosti, prilike, raspoloženje.