augmentacija (srednjovjekovni latinski: povećanje), u menzuralnoj notaciji dodavanje točke uz notni znak radi produljivanja note za polovinu njezine temeljne vrijednosti; postupak kojim se u skladbama povećaju (podvostručuju, potrostručuju) temeljne vrijednosti nota (četvrtinka postaje polovinka, polovinka cijela nota i sl.), čime se stvaraju složeniji ritmički omjeri. Kao kontrapunktska tehnika javlja se u razdoblju ars antiquae.