sv. Augustin
Augustin, Aurelije, sv. (latinski: Aurelius Augustinus), latinski filozof, teolog i crkveni naučitelj (Tagasta, Numidija, 13. XI. 354 – Hipon, 28. VIII. 430). Jedan od najvažnijih latinskih crkvenih otaca i veliki zapadni crkveni naučitelj. Sin rimskog dekuriona poganina Patricija i majke kršćanke sv. Monike, nakon završenog studija otvorio je govorničku školu u Tagasti i zatim predavao u Kartagi, a 383. preuzima mjesto učitelja govorništva u Milanu. U mladosti se priklonio dualističkome maniheizmu. Potaknut propovjedima milanskoga biskupa Ambrozija, postaje kršćaninom (387). Vraća se potom u Afriku gdje je zaređen za svećenika, a 396. postaje biskup u Hiponu. Umro je u vrijeme kada su Vandali opsjedali grad. Napisao je više od 90 djela od kojih su najbrojnija tumačenja svetopisamskih tekstova i propovijedi, zatim teološka i polemička djela protiv manihejaca, arijanaca i drugih krivovjernika. Najčitanije mu je djelo Ispovijesti, neka vrsta duhovne autobiografije, a najvažnije O Božjoj državi. U tom djelu iznosi svojevrsnu filozofiju i teologiju povijesti, razvijajući misao o dvjema državama: zemaljskoj i Božjoj, koje se temelje na dvjema ljubavima: prema sebi i prema Bogu. Tijekom povijesti te su dvije države ispremiješane a konačno razdvajanje dobrih i zlih dogodit će se na posljednjem sudu u vječnosti. U teologiji je najvažnija njegova nauka o milosti, u filozofiji se priklanja platonizmu i vlastitu filozofsku misao temelji na trima osnovnim načelima: nutarnjosti, sudjelovanju i nepromjenjivosti. Njegovo učenje o dvjema državama mislioci srednjeg vijeka izvrnut će u političkom poimanju države i Crkve. Kao filozof i teolog ima velik utjecaj na cjelokupni razvoj zapadnoeuropske misli, te se na njega pozivaju mnogi pokreti i mislioci poput jansenista, reformista, → Martina Luthera, → Friedricha Hegela, → Sørena Kierkegaarda, → Henrija Bergsona, → Mauricea Blondela i drugih.