austro-turski ratovi, Bitka kod Sente 1697.
austro-turski ratovi, vođeni od kraja XVI. do kraja XVIII. stoljeća. U razdoblju nakon turskih prodora u Ugarsku, mohačkog poraza (1526) i turskog osvajanja Budima (1541), preostali nezaposjednuti dijelovi Hrvatske i Ugarske predstavljali su glavno predziđe Europe od turskih nadiranja. Tijekom čitavog XVI. stoljeća na austrijsko-turskoj granici vođeni su mnogi manji pogranični sukobi. Prvi veliki austro-turski rat (1593–1606) započeo je pohodom Hasan-paše Predojevića na sisačku tvrđu i završio turskim porazom i zaustavljanjem njihova napredovanja u dubinu Hrvatskoga Kraljevstva. Drugi austro-turski rat (1663–64) izbio je zbog prijepora između Porte i Austrije u svezi sa sedmogradskim kneštvom. Austrijska vojska odnijela je 1664. veliku pobjedu kod Sent Gotharda (Szentgotthárd) na Raabi, ali je propustila priliku da iskoristi tursku pomutnju i učvrsti osvojene položaje. Treći austro-turski ili Veliki Bečki rat (1683–99) započeo je turskom opsadom Beča; habsburška vojska, potpomognuta poljskim postrojbama Jana Sobjeskog, odnijela je veliku pobjedu, nakon koje su diljem jugoistočne Europe otpočeli masovni protuturski ustanci. Oslobođeni su veliki dijelovi Hrvatske koji su se nalazili pod turskom vlašću, a Karlovačkim mirom (1699) uspostavljena je nova granica na Uni, Savi i Dunavu. U Četvrtome austro-turskom ratu (1716–18) habsburška vojska, predvođena Eugenom Savojskim, pobijedila je Turke kod Petrovaradina. Požarevačkim mirom Turska je Austriji morala ustupiti Banat, Bosansku Posavinu i sjevernu Srbiju. Tijekom Petoga austro-turskog rata (1737–39) austrijska vojska prodrla je do Niša, a potom je poražena kod Grocke. Beogradskim mirom Austrija je vratila Turskoj područja zadobivena u prethodnom ratu. Šesti i posljednji veći austro-turski rat vodio se od 1787. do 1791. Austrija je Turcima oduzela Beograd, ali ga je nakon sklopljena mira morala vratiti. Granica uspostavljena nakon ovoga rata nije se mijenjala do Berlinskoga kongresa (1878).