palestra (grč.), hrvalište, borilište; mjesto za vježbanje hrvanja u ant. Grčkoj, uz kupalište i svlačionice; poslije sastavni dio gimnazija. Kod Rimljana se p. nalazila uz terme.
Palestrina, grad u Laciju, sred. Italija; 18 000 st. Osn. o. ←VIII. st. (Praeneste). Zahvaljujući povoljnu geogr. smještaju na putu u područje donjega Tibera (Campagna di Roma), tijekom prošlosti imao veliku stratešku i trg.-prom. važnost. Više puta razoren… Nastavi čitati →
Palestrina (Giovanni Pierluigi da Palestrina), talijanski skladatelj (Palestrina ?, oko 1525 – Rim, 2. II. 1594). Orguljaš i kapelnik u crkvama u Palestrini i Rimu. Najistaknutiji predstavnik onodobne rimske škole. U početku slijedio uzor flamanske tradicije… Nastavi čitati →
paleta (franc.) 1. Duguljasta, drvena ili bjelokosna kutija, u kojoj su egip. pisari čuvali pribor za pisanje (kistove, pisaljke, stvrdnutu crvenu i crnu boju), a imala je udubine za miješanje boje. 2. Slikarska daščica za držanje i miješanje boja u… Nastavi čitati →
paletnologija (grč.), znanstv. disciplina koja istražuje razvoj i način života izumrlih etničkih skupina. Temelji se na proučavanju tragova materijalne kulture raznih predmeta i motiva poput tragova nastambi, oruđa, oružja i nakita.
Paley, William, engl. teolog i filozof (Peterborough, VII. 1743 – Lincoln, 25. V. 1805). Svećenik i prof. u Cambridgeu; najutjecajniji teolog Anglikanske crkve. Poznata je njegova racionalna argumentacija, ontološki dokaz Božje opstojnosti. Po njemu je svrha… Nastavi čitati →
Pálffy de Erdődy, mađ. plemićki rod s posjedima pretežno u Požunskoj županiji. Nazvani po prvom poznatom predstavniku Pavlu Kontu. Od ženidbe Pavla III. s Klarom iz roda Erdődy, prisvajaju i taj pridjevak. Javljaju se od XIV. st. Pojedini pripadnici… Nastavi čitati →
Palgrave, Francis Turner, engleski književnik (Great Yarmouth, 28. IX. 1824 – London, 24. X. 1897). Profesor poezije u Oxfordu. Objavio zbirku pjesama Vizije Engleske. Poznatiji je kao sastavljač popularne antologije engleske poezije Zlatna riznica… Nastavi čitati →
pāli (pāli crta, pa tekst, sveti tekst; naziv pālibhāsā zapravo pisani jezik, od V. st.), jedan od srednjoindijskih jezika → prakrtâ. Bio je nadregionalni knjiž. jezik, po obličju blizak zap. srednjoindij. dijalektima (npr. māgadhīju Aśokinih natpisa). Kao jezik… Nastavi čitati →
paličnjak (Carausius morosus), kukac iz reda nakaznika (Phasmida). Oblikom i bojom tijela, koje je kod odraslog dugo 10 cm, oponaša grančicu. Živi u juž. dijelu Europe. Zadržava se na grmlju. Hrani se lišćem, a pokreće se vrlo sporo.… Nastavi čitati →
Palićko jezero, jezero 7 km ji od Subotice, Srbija; 4,2 km2, duboko do 3,5 m. Smješteno u lesnom prostoru. Postanak jezera nije sa sigurnošću utvrđen. U ljetnim mjesecima dobiva vodu putem kanala iz r. Tise. Na prostoru… Nastavi čitati →
palijativ (lat. palliatus ogrnut plaštem, kabanicom), sredstvo koje privremeno ublažuje bol. pren Svako sredstvo kojim se ublažavaju loše posljedice čega, pa zato to znači i polovično rješenje i sl.
palimpsest (latinski palimpsetus: nanovo ostrugan), rukopis na papirusu ili pergameni s kojega je prvotni tekst uklonjen struganjem pomoću noža ili kamena plovućca i zamijenjen novim. Ta se praksa pojavila još u starih Rimljana radi štednje, a osobito raširila u srednjovjekovnim… Nastavi čitati →
palindrom (grč.), vrsta zagonetke. Riječ koja je ista i kad se čita obratno (na primjer kuluk, potop). Hrvatski zagonetači rabe i naziv obosmjerka. Palindromna rečenica, rečenica koja jednako glasi kad se čita od početka kao i od kraja (Ana… Nastavi čitati →
palingeneza (grč. preko lat.) 1. Ponovno nastajanje nečega što je već bilo i prošlo. Pojavljuje se u više oblika: Heraklit i stoici govore o cikličnom obnavljanju svijeta kroz ratove, Pitagorejci, Platon i novoplatonizam o seljenju duše nakon smrti u druga… Nastavi čitati →
palinodija (grč.), pjesma u kojoj se pjesnik odriče onoga što je prethodno napisao protiv nekoga. Čuvena je p. grč. lirika Stesihora kojom je opovrgao svoju uvredljivu pjesmu o Heleni. Poslije ju upotrebljavaju Chaucer i barokni pjesnici. Općenito, poricanje, opozivanje.
palinologija (grč.), grana paleobotanike koja izučava pelud (polen), spore i druge sitne ostatke biljnog materijala, najčešće u tresetu i ugljenu. Palinološkom analizom utvrđuje se geol. starost ležišta.
Palisa, Johann, austrijski astronom (Troppau, danas Opava, Češka, 6. XII. 1848 – Beč, 2. V. 1925). Otkrio brojne planetoide, tri promjenjive zvijezde te komet koji nosi njegovo prezime. Djelujući u mornaričkoj zvjezdarnici u Puli, dva… Nastavi čitati →
palisada (franc. iz lat.) 1. Ograda od u zemlju zabijenih i na vrhu zašiljenih balvana ili kolaca. Radi čvrstoće često se dodatno učvršćivala prepletom ili poprečno položenim letvama. Poznata od pretpov. vremena, služila za obranu torova, naselja, voj. logora i… Nastavi čitati →
palisandar (iz gvajanskih indijanskih jezika), vrsta plemenita drva iz roda Dalbergia (istočnoindijski, madagaskarski, brazilski p. te afričko crno drvo). Rabi se za unutar. uređivanje, izradu pokućstva, ukrasnih predmeta, glazbala i sl. Poznato i pod nazivom ružino drvo.
