rune mn. (pragerm. *runaz tajna), staro germ. pismo nastalo možda u ←I. st. do u I. st., vjerojatno od sjevernoetruščanskoga ili alpskoga pisma (u prilog tomu govori natpis s kacige iz Negove, u Štajerskoj u Sloveniji (u literaturi često s… Nastavi čitati →
rune, orhonske (orhonsko-jenisejske), alfabetsko pismo poteklo od sogdijskoga (nazvano je runskim zbog daleke sličnosti s germ. runama), kojim su se pisali turkijski tekstovi u ranome sr. vijeku u juž. Sibiru i Mongoliji. Prestale su se upotrebljavati oko 800; potisnulo ih je ujgursko pismo.
Runeberg, Johan Ludvig, finski pjesnik švedskoga jezičnog izraza (Jakobstad, danas Pietarsaari, 5. II. 1804 – Borgå, danas Poorvo, 6. V. 1877). Kao lirik predstavlja sretan spoj klasičnih (po formi), romantičnih (po temama) i realističkih… Nastavi čitati →
Runge, Friedlieb Ferdinand, njemački kemičar (Hamburg, 8. II. 1794 – Oranienburg, 25. III. 1867). Profesor u Breslauu. Iz kamenog ugljena izolirao mnoge tvari, na primjer anilin. Sintetizirao i pirol, kinolin, fenol, opisao timol te alkaloide atropin i kofein.
Runge, Philip Otto, njem. slikar (Wolgast, 23. VII. 1777 – Hamburg, 2. XII. 1810). Vodeći njem. romantični slikar, radio alegorijske kompozicije (gl. djelo ciklus prikaza Doba dana), mistično-religiozne kompozicije i uspjele portrete, os. djece… Nastavi čitati →
runolist (Leontopodium alpinum), biljni rod iz por. glavočika cjevnjača (Asteraceae). Cvjetne glavice skupljene su u gustu zbijenu skupinu koja je obavijena bijelim vunastim listovima u obliku zvjezdastog ovoja. Nastanjuje visoke planine Europe i Azije (Alpe, Dinaride). Zaštićena biljka.
Runovići, naselje (Runović) i središte općine (Runovići), u Splitsko-dalmatinskoj županiji, u Dalmatinskoj zagori, 10 km južno od Imotskog. Leži na rijeci Vrljiki; uz granicu s Bosnom i Hercegovinom; naselje ima 2024, a općina 2416 stanovnika (2011). Poljodjelstvo, vinogradarstvo; stočarstvo.… Nastavi čitati →
runska vuna, vuna koja se dobiva šišanjem živih ovaca.
Runjanin, Josip (Josif), hrvatski skladatelj (Vinkovci, 8. XII. 1821 – Novi Sad, 2. II. 1878). Austrougarski časnik (umirovljen kao potpukovnik 1871), pristupio ilirskom pokretu kao kadet u Glini. Privatnom podukom stekao nešto znanja o glazbi,… Nastavi čitati →
Runjić, Zdenko, hrvatski skladatelj zabavne glazbe i producent (Slavonski Brod, 26. X. 1942 – Krapinske Toplice, 27. X. 2004). Inženjer elektrotehnike. Od 1962. uspješan i plodan skladatelj zabavnih pjesama. Surađivao s mnogim hrvatskim pjevačima, a… Nastavi čitati →
runjika (Hieracium), biljni rod iz por. glavočika jezičnjača (Cichoriaceae) s nekoliko stotina vrsta i podvrsta. Dvospolni cvjetovi žuti ili narančasti pojedinačni su ili sakupljeni u sastavljene cvatove. Plodovi su roške. U Hrvatskoj rastu brojne vrste, npr. obična r. (H.… Nastavi čitati →
Ruodlieb, najstariji njem. srednjovj. roman; pisan u lenonskim heksametrima. Napisao ga je nepoznati redovnik o. 1030. u Tegernseeu, slikovitim lat. jezikom, ali s dosta germanizama. Sačuvan u odlomcima. Roman opisuje doživljaje viteza Ruodlieba.
Rupel, Dimitrij, slovenski sociolog, književnik i političar (Ljubljana, 7. IV. 1946). Diplomirao komparativnu književnost i sociologiju. Profesor na Fakultetu za sociologiju, političke znanosti i novinarstvo u Ljubljani. Urednik disidentske Nove revije. U 1970-ima i 1980-ima intenzivno… Nastavi čitati →
rupija (hindski iz sanskrta), novčana jedinica Indije, Nepala, Pakistana, Šri Lanke, Indonezije, Malediva, Mauricijusa i Sejšela. Izvorno znači srebro.
Rupnik, Leon, slovenski časnik (Lokve u Trnovskom gozdu, 10. VIII. 1880 – Ljubljana, 4. IX. 1946). Inženjerski časnik austrougarske vojske, general jugoslavenske kraljevske vojske, vodio izgradnju obrambene linije na talijansko-jugoslavenskoj granici. Od 1941. do 1943.… Nastavi čitati →
ruptura (lat.), razdor unutar. organa ili tkiva, najčešće kao posljedica djelovanja tupe sile (u prom. nesreći, športu, pri padu s visine) ili izravne ozljede (ubodne rane). Može nastati i iz drugih uzroka: r. maternice i međice (prilikom porođaja), r. aneurizme… Nastavi čitati →
ruralan (lat.), seoski, koji je vezan za život na selu, koji pripada selu ili se odnosi na selo.
ruralna geografija, grana geografije koja istražuje i proučava seoska naselja, os. njihov postanak, oblik i funkcije, odn. područja izvan gradova i grad. aglomeracija.
ruralna sociologija, soc. disciplina koja se bavi istraživanjem i izučavanjem društv. odnosa na selu. Nastala potkraj XIX. i poč. XX. st., u ranim fazama svojeg razvoja bila je obilježena kontrastom između sela i grada, a rezultatima istraživanja dominirala je… Nastavi čitati →
ruralni egzodus, trajno napuštanje sela, kao mjesta rada i mjesta stanovanja, ugl. iz gosp. razloga.
