Abecedar:

glikoliza

glikoliza, biokem. proces s nizom enzimskih međureakcija u živoj stanici u kojem se glukoza razgrađuje u pirogrožđanu kiselinu ili, ako postoji nedostatak kisika, u mliječnu kiselinu, etanol ili neku drugu org. kiselinu uz oslobađanje energije.

glikolna kiselina

glikolna kiselina, bezbojna kristalna tvar koja se dobije oksidacijom glikola ili elektrolitskom redukcijom oksalne kiseline. Topljiva je u vodi i alkoholu, a nalazi se u nekim biljnim sokovima. Primjenjuje se u tekst. i kožarskoj industriji.

Glikon

Glikon (grč. Glykon), grč. kipar iz Atene s kraja I. i poč. II. st. Po Lizipovu izvorniku izradio signiranu kopiju golema kipa Farneškog Herakla.

glikonej

glikonej, starogrč. četverostopni stih, nazvan po, inače nepoznatom, aleksandrijskom pjesniku Glikonu. Tri ili četiri glikoneja i jedan ferekratej oblikuju glikonejsku strofu, čestu u Katula.

glikoproteini

glikoproteini, složene bjelančevine čije molekule sadrže šećer. Nalaze se u tjelesnim tekućinama (krvi, slini), na membranama stanica, na površini sluznica gdje imaju zaštitnu ulogu. Vrsta krvne skupine ovisi o šećernim vezama koje su vezane na glikoproteine u membrani eritrocita.… Nastavi čitati

glikozidi

glikozidi, org. biljni spojevi sastavljeni od šećera (obično glukoze) i nešećerne komponente (aglukona). Obično su čvrste, kristalne, u vodi slabo topljive ili netopljive tvari. Ima ih nekoliko stotina a prema vrsti šećera koji sadrže dijele se u glukozide, fruktozide,… Nastavi čitati

glikozurija

glikozurija (grč.), nalaz glukoze u mokraći. Najčešće je znak šećerne bolesti.

Glina

Glina, rijeka u Hrvatskoj, pritok Kupe, duga 93 km; porječje 1434 km2. Izvire 4 km sjeveroistočno od Slunja (vrela Gline), u Kupu se ulijeva u blizini Glinske Poljane. Glavni pritoci: Glinica i Maja.

Glina

Glina, grad i središte gradskog upravnog područja, Sisačko-moslavačka županija, Banovina, na desnoj obali rijeke Gline kod ušća Maje; leži na 113 m apsolutne visine. Grad ima 4680 stanovnika, a gradsko upravno područje 9283 stanovnika (2011). Uz željezničku prugu Karlovac–Sisak;… Nastavi čitati

gline

gline, u geologiji: 1. Skupina alumosilikatnih minerala s vodom složena sastava (kaolinit, smektit, montmorilonit, ilit, vermikulit i dr.). 2. Dimenzije čestica manje od 4 mikrometara; 3. Finozrnati mekani sedimenti plast. svojstava; 4. Površinski nekonsolidirani materijal.

glinenci ili feldspati

glinenci ili feldspati, skupina najraširenijih minerala u Zemljinoj kori (60%), važni petrogeni silikati koji grade magmatske, sedimentne i metamorfne stijene. S obzirom na kemijski sastav MAl(Al, Si)3O8, u osnovi se dijele na dva niza s… Nastavi čitati

glinica

glinica, aluminijev-oksid, industrijski se dobiva kalciniranjem aluminijeva hidroksida u pećima s temperaturom od 1200 °C. Najvećim se dijelom upotrebljava za proizvodnju aluminija, a služi i za proizvodnju specijalnog stakla s malim koeficijentom rastezanja, zubarskog porculana, vatrogasnih materijala i dr.

Glinka, Mihail Ivanovič

Glinka, Mihail Ivanovič, ruski skladatelj (Novospasskoje, Smolenska gubernija, 1. VI. 1804 – Berlin, 15. II. 1857). Poljskoga podrijetla. Školovao se u Italiji i Njemačkoj, dvije godine proveo u Španjolskoj, u Berlinu počeo skladati, ubrzo se… Nastavi čitati

Glinskij, Mihail Ljvovič

Glinskij, Mihail Ljvovič (zvan Dorodnyj), polj. i rus. vojskovođa (?, o. 1475 – ?, 15. IX. 1534). Odvjetak tatarske obitelji. Isprva ratovao na strani polj. kralja Aleksandra; u vrijeme kralja Žigmunda I. optužen za pokušaj uzurpacije lit. vojvodstva;… Nastavi čitati

glioksal

glioksal, oksalaldehid, CHO CHO, kristalna tvar žute boje, topljiva u vodi i org. otapalima. Upotrebljava se u sintezama plast. masa; služi kao sredstvo za očvršćivanje produkata od papira i kože.

gliom

gliom (grč.), zajednički naziv za sve tumore živčanog sustava koji potječu od stanica glije (astrocitom, oligodendrogliom, meduloblastom, ependimom).

gliptika

gliptika (grč.) 1. Umj. i tehn. postupak izrade gema graviranjem dragog ili poludragoga kamenja, udubljeno intaglio ili reljefno kameja; poznata od Egipta i Kaldeje; usavršili je Grci, preuzeli Etrurci i Rimljani; procvat ponovno u renesansi; otada proizvod umj. obrta.… Nastavi čitati

gliptodonti

gliptodonti (Glyptodontidae), izumrle pleistocenske krezubice (Edentata), krupni sisavci, srodnici današnjih pasanaca (Dasypodidae); Glyptodon je bio dug 2 m; u tercijaru su bili rašireni od Texasa do Patagonije; poč. kvartara izumrli.

gliptoteka

gliptoteka (grč.), zbirka gema; u širem značenju muzej skulpture; takve zbirke postojale su u antici, u Firenci glasovita g. Lorenza da Medicija. Mnogi svj. gradovi imaju g.; među najpoznatijima je Münchenska i Ny-Carlsberg u Kopenhagenu; u Zagrebu Gliptoteka HAZU.

gliser

gliser (franc.), brz motorni čamac koji pri razmjerno velikim brzinama stvara hidrodinamički uzgon koji ga izdiže na površinu vode te g. ima malen otpor. Postoji plosnati oblik dna glisera i tzv. V-oblik. Prvi se upotrebljavaju u razmjerno mirnim vodama. Služe… Nastavi čitati