Abecedar: P

Plymouth

Plymouth, grad i središte istoimenog okruga (1711 km2, 457 000 st.), sav. država Massachusetts, SAD; 54 109 st. Smješten u istoimenom zaljevu ji od Bostona. God. 1620. na mjestu grada podignuto je prvo eur. stalno… Nastavi čitati

Plymouth

Plymouth, grad i luka, okrug Devon, Engleska, Vel. Britanija; 247 923 st. Ime dobio po r. Plym. U XI. st. naselje se nazivalo Sudtone. Razvija se u značajnu luku iz koje su u XVI. st. kretali kolonizatori… Nastavi čitati

Plzeň

Plzeň (njem. Pilsen), grad u zap. Češkoj; 163 717 st. Smješten u istoimenom polju. Prvi put se spominje u X. st., povelju grada dobiva 1292. Tijekom husitskih sukoba u XV. st. uporište Kat. crkve. Razvoj počinje u XIX. st.… Nastavi čitati

pljačka

pljačka, teško imovinsko kazneno djelo koje počinitelj ostvaruje u namjeri da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist velikih razmjera. Ratna pljačka, nezakonito prisvajanje dobara i imovine prav. i fiz. osoba u osobne svrhe, izvršena tijekom rata. Kao… Nastavi čitati

Plješevica

Plješevica, planinski masiv ji od Male Kapele, između r. Une i Krbavskog polja. Jezgra P. građena u paleozoiku, prekrivena mezozojskim vapnencima i škriljevcima iz tercijara. Najviši vrh na jugoist. dijelu Ozeblin (1657 m). Zap. padine znatno su ogoljelije od istočnih.

Pljevlja

Pljevlja, grad na Z Crne Gore; 26 748 st. Naselje se razvilo na ostacima rim. naselja iako postoje pretpostavke kako je na tom prostoru postojalo ilir. naselje. Nakon dolaska Slavena naselje se naziva Breznica. U sr. vijeku P.… Nastavi čitati

pljuskavice

pljuskavice (Clusiaceae, Hypericaceae), por. biljaka dvosupnica s o. 40 rodova i o. 800 vrsta. Pripadaju joj trajnice ili polugrmovi s cjelovitim, najčešće nasuprotnim listovima bez palistića. Cvjetovi su pravilni, dvospolni s pet latica i lapova. Plod je tobolac, rijetko… Nastavi čitati

Płock

Płock, grad i sred. naselje istoimenog vojvodstva, Poljska; 127 474 st. Smješten na obali Visle u sred. Poljskoj. Jedan od najstarijih polj. gradova. Katedrala iz XII. st. Visoke škole, sveučilište. Naftna i petrokem., prehr. ind.; tvornice poljoprivr. strojeva,… Nastavi čitati

Pm

Pm, oznaka za kem. element → prometij.

pneuma

pneuma (grč.), u filozofiji, već u predsokratovaca označava ljudsku dušu kao životni princip; u stoika božanski “duh” po kojem Bog daje život i upravlja stvarima. Aristotel razlikuje dušu od pneume, ali je ova ipak po njemu nužan instrument za upravljanje tijelom.

pneumatik

pneumatik (grč.), elastični obruč na kotačima cestovnih vozila, zrakoplova i sl. od sintetičke gume, ispunjen zrakom ili nekim drugim plinom; guma. Služi za ublaživanje udaraca u vožnji po neravnoj cesti, a također štiti i od prekomjernog habanja cestovnih površina. Prilagođen… Nastavi čitati

pneumatika

pneumatika (grč.), tehnika stlačivanja zraka uz pomoć mehan. uređaja. Osnovni uređaj (kompresor) djeluje na principu mehan. stlačivanja zraka klipom u cijevi te oslobađanja energije stlačenog zraka otvaranjem ventila cijevi. Prvi uređaji koristili su se još u antici (katapult), ali do… Nastavi čitati

pneumatoliza

pneumatoliza (grč.), vrsta kontaktnog (termalnog) metamorfizma kod kojeg vrući plinovi i pare, podrijetlom iz magme, mijenjaju okolne stijene. Tom prilikom nastaju pneumatolitski minerali (npr. beril, turmalin) i pneumatolitska ležišta.

pneumatologija

pneumatologija (grč.), nauk o duhu. Premda se termin upotrebljavao u ant. filozofiji i medicini za učenje o duši kao duhovnoj supstanciji, te kod gnostika za nauk o duhovnim silama (demonima, anđelima), u filozofiju ga uvodi Leibniz da označi “učenje o… Nastavi čitati

pneumatomahi

pneumatomahi (grč.), pristaše starokršć. učenja (pneumatomahija, pneumatohijanizam), nazivani i makedonijanci, prema začetniku carigradskom biskupu Macedoniju (342–360). Njihovo je učenje povezano s arijanstvom (semiarijanizam), a nijekali su božanstvo Duha Svetoga. Osuđeni su na koncilu u Carigradu 381.

pneumoencefalografija

pneumoencefalografija (grč.), bolna, danas napuštena rendgenska dijagnostička metoda gdje se cerebrospinalni likvor ispuštao i umjesto njega upuhivao zrak kako bi se bolje prikazale određene strukture mozga.

pneumokok

pneumokok (Streptococcus pneumoniae, Diplococcus pneumoniae), gram-pozitivna bakterija iz por. Streptococcaceae. Iako je izoliran kao bakterija koja uzrokuje upalu pluća, on je uzročnik mnogih bolesti, kao što su upala sinusa, sr. uha, moždanih ovojnica, osrčja, potrbušnice, zglobova, a može… Nastavi čitati

pneumokonioze

pneumokonioze (grč.), skupina plućnih bolesti do kojih dolazi udisanjem anorg. mineralne ili metalne prašine. P. su najčešće izazvane azbestom, silicijem, talkom, ugljenom te nekim metalima (azbestoza, silikoza, antrakoza). Udisanje tih tvari uzrokuje stvaranje vezivnog tkiva u plućima, a kao posljedicu… Nastavi čitati

pneumonija

pneumonija (grč.), upala pluća. Najčešće je izazivaju mikroorganizmi (bakterije, virusi, mikoplazme, klamidije, rikecije, gljivice), a uzročnici mogu biti i fiz. ili kem. čimbenici. Može zahvatiti veća ili manja područja plućnog tkiva, a upalni se proces može nalaziti u alveolama ili… Nastavi čitati

pneumoperitoneum

pneumoperitoneum (grč.), pojava zraka između dvaju listova potrbušnice. Najčešće nastaje kod probijanja nekog od šupljih trbušnih organa, a ako je udružen s upalom potrbušnice, zahtijeva hitnu kiruršku intervenciju. P. može nastati i nakon dijagnostičkog ili kirurškog zahvata u trbuhu ili… Nastavi čitati