homo homini lupus (lat.), čovjek je čovjeku vuk; izreka prema Plautovu stihu. Njime je engl. filozof Th. Hobbes opisao narav ljudskih odnosa.
homo oeconomicus (lat.), ekonomski čovjek; čovjek koji se drži načela ekonomičnosti u rasuđivanju i ponašanju.
homo sapiens (lat.), naziv vrste kojoj pripada čovjek.
Homo sapiens neanderthalensis, čovjek koji je živio u vrijeme posljednjega međuledenog doba i prvog dijela posljednjega ledenog doba (Würm); zove se i arhaični H. sapiens; naziv “neandertalac” potječe od nalazišta mlađih grubljih oblika pronađenih u Neanderthalu, kraj Düsseldorfa… Nastavi čitati →
Homo sapiens sapiens, danas jedinstvena vrsta ljudskog roda (Homo) raširena po svoj Zemlji, s više rasa koje imaju neke zajedničke nasljedne fiz. osobine (bijela, crna, žuta rasa). Dvije su teorije postanka tog “sapientnog” tipa čovjeka: teorija monocentričnog (samo na… Nastavi čitati →
homo sum, humani nil a me alienum puto (lat.), Terencijeva izreka koja je postala poslovicom: čovjek sam i ništa ljudsko ne smatram sebi stranim.
homo- (grč. homós isti), predmetak u složenicama i znači isto-, jednako-.
homofonija (grčki: hómoios jednak, isti, sličan; fōnē glas) 1. glaz Glazbeni višeglasni slog. Tvore ga dionica koja u slogu dominira, dok su ostale svedene na pratnju (doslovno akordičku ili iz akorda izvedenu) koja je podupire. Posebno obilježava monodijski stil… Nastavi čitati →
homogen (grč.), istovrstan, istorodan, jednak, podudaran, podjednak; koji ima ista svojstva. Supr. heterogen.
homograf, riječ koja se piše jednako kao koja ina riječ drugačijega značenja (a može se izgovarati jednako ili različito); istopisnica. Takav je par npr. pridjev barski (s različitim izgovorima; bar, bara).
homokromija (grč.), podudarnost boje neke životinje i okoliša u kojem živi. → mimikrija
Homolle, Théophile, franc. arheolog (Pariz, 19. XII. 1848 – Pariz, 13. VI. 1925). Prof. na Collège de France (od 1884). Ravnatelj franc. arheol. instituta u Ateni (1890–1904, 1912–13), ravnatelj Louvrea (1904–11) i Nac. knjižnice u… Nastavi čitati →
homologacija (grč.), usklađivanje, suglasnost; ocjenjivanje kakvoće nekog, osobito industrijskog, proizvoda s obzirom na zadane norme; h. vozila, postupak ispitivanja uvezenog vozila s ciljem pribavljanja potvrde (atesta) da vozilo zadovoljava sve tehničke i druge (npr. sigurnosne, ekološke i sl.) standarde neke zemlje.
homologni niz, niz org. kem. spojeva sličnih svojstava i iste opće formule. Npr. h. n. čine alkani koji imaju opću formulu CnH2n+2 (npr. metan, etan, propan, butan), alkeni CnH2n (npr. etilen), alkini C… Nastavi čitati →
homologni organi (grč.), organi u životinja i biljaka koji su istoga filogenetskog postanka, istog podrijetla, a različita izgleda i funkcije; npr. prednji udovi kralježnjaka postali su peraje u riba i kitova, krila u ptica i šišmiša, noge u kopitara, ruke… Nastavi čitati →
Homoljske planine, planinski masiv u sjeveroist. Srbiji; najviši vrh Kupinova glavica (994 m). Rudarsko središte Majdanpek (zlato, željezo i bakar).
homomorfizam mat Funkcija među skupovima koji imaju neku algebarsku strukturu (grupa, algebra itd.). Bijektivni h. naziva se izomorfizam. U slučaju vektorskih prostora h. se zove linearni operator.
homomorfoza (grč.), stanje kad je regenerirani dio posve nalik izgubljenome dijelu tijela.
homonim, istozvučnica, riječ koja se izgovara jednako kao koja ina riječ drugačijega značenja (a može se pisati jednako ili različito), npr. tuš za crnilo i glazb. tuš.
homonimija (grč.), pojava da se dvije ili više riječi različita podrijetla i različita značenja jednako pišu ili jednako izgovaraju. Takve se riječi nazivaju homonimi, na primjer dűga (ženski oblik pridjeva dug), dűga (nebeska pojava) i duga (daska kao dio bačve).