Helij ili Helije (grč. Hēlios), u grč. mitologiji, sin titana Hiperiona i Teje; personifikacija boga Sunca. H. je bog koji sve vidi i čuje, pa se zaziva kao svjedok u zakletvama. Njegovi su nadimci: Plodni, Sverodni, Svevidni, Osloboditelj i… Nastavi čitati →
helijantin ili metiloranž, dušična boja; žut (u alkalnoj otopini) ili crven (u kiseloj otopini).
helikobakter (grč.), Helicobacter pylori, spiralna bakterija; uzrokuje gastritis te povećava rizik od karcinoma želuca; liječi se antibioticima.
helikon (od grčkoga: heliks spirala, zavojnica) 1. U antičkoj Grčkoj, glazbalo s 4 žice koje je služilo za određivanje tona. 2. Limeno puhačko glazbalo duge, ljevkasto profilirane cijevi pri kraju znatno proširene, svinute u zavojnicu, pa se kod sviranja može… Nastavi čitati →
Helikon (također Elikonas, novogrč. Elikón), planinski masiv (visok 1749 m) u ant. Beociji, Grčka. Uz sjev. obalu Korintskoga zaljeva, ji od grada Levádhije. U grč. mitologiji i klas. književnosti boravište muza. Ist. padine bile su posebno svete (hram). Pod si… Nastavi čitati →
helikopter (grč.), vrsta letjelice koja uzlijeće i spušta se okomito, lebdi u zraku zbog sile uzgona koja nastaje rotacijom propelera (gl. rotor). Najveća vodoravna brzina h. je oko 300 km/h. Pogon vodoravno može biti klipni ili mlazni. Zbog letačkih sposobnosti… Nastavi čitati →
heliocentrični sustav svijeta, sustav sa Suncem u središtu svijeta oko kojeg se gibaju ostalih devet planeta sa svojim satelitima. Formulirao ga je N. Kopernik. Za njega su gibanja oko Sunca kružna. Kepler uvodi gibanja po elipsi u čijem je… Nastavi čitati →
Heliodor, prvi dvorjanin sirijskog vladara Seleuka IV. Filopatora. Živio u prvoj pol. ←II. st. Prema Bibliji (Knjiga o Makabejcima) pokušao opljačkati riznicu jeruzalemskog hrama. Uz pomoć Pergama ubio Seleuka i kratkotrajno samostalno zavladao (←175). Heliodorov pokušaj krađe žid. blaga… Nastavi čitati →
Heliodor (grč. Heliódôros), grč. astronom i filozof (Aleksandrija, V–VI. st.). Novoplatonovac, autor astron. didaktičkog spisa Pouke te komentar uz Uvod (djelo iz astrologije) Paula iz Aleksandrije.
heliodor, mineral, dragi kamen, varijetet berila zlatnožute boje.
Heliodor, grč. liječnik (←I. st. – I. st.). Autor izgubljene didaktičke pjesme u čijih se šesnaest sačuvanih stihova govori o ljekovitom izvoru u Italiji. Možda je onaj isti kojega Galen navodi kao liječnika optuženog da je pripremao otrove.
Heliodor, grč. kirurg (I. st.). Sljedbenik tzv. pneumatičke liječničke škole, autor priručnika o kirurgiji, o čemu podatke nalazimo kod Oribasija.
Heliodor, grč. metričar (I. st.). Proveo metričku analizu melskih dijelova Aristofanovih komedija (Aristofanski koloni). Napisao priručnik iz metrike. Učitelj leksikografa Ireneja iz Aleksandrije.
Heliodor iz Atene (Heliodor Perieget), grč. povjesničar. Živio u ←II. st. Napisao djelo u 15 knjiga u kojem je iznio opis umj. spomenika na atenskoj Akropoli te uz njih vezane pov. podatke. Djelo je sačuvano u malobrojnim fragmentima.
Heliodor iz Emese, grč. pisac (Emesa, danas Homs, Sirija, III. st.). Poznat kao autor ljubavno-pustolovnog romana Etiopika ili doživljaji Teagena i Harikleje u Etiopiji u kojem osim pustolovina etiop. princeze Harikleje i Ahilova potomka Teagena, iznosi i vlastite filoz.-relig.… Nastavi čitati →
heliofiti (grč. helios sunce, phyton biljka), biljke sunca, svjetla; supr. biljke sjene ili skiofiti.
Heliogabal ili Elagabal (lat. Heliogabalus ili Elagabalus), naziv za rim. cara Marka Aurelija Antonina (Emesa, danas Homs, Sirija, 204 – Rim, 11. III. 222). S majčine strane (→ Julija Soemias) pripadao rim. carskoj dinastiji Severa. God.… Nastavi čitati →
heliograf (grč.) 1. Sustav zrcala (heliostata) koji se rabio za prijenos Morseovih signala. 2. Sprava za snimanje površine Sunca. 3. Sprava za bilježenje jakosti insolacije (osunčanja).
heliogravura (grčki: helio- sunco- + gravira), fotokemijska reprodukcijska tehnika dubokoga tiska za manje naklade umnažanja originalnih slika. Izumitelj češki graver, slikar i fotograf Karel Klíč 1878; iz heliogravure se razvio moderni duboki tisak.
heliolatrija (grč.), kult Sunca, svojstven mnogim religijama, npr. božanstva Agni u Indijaca, Amon-Ra u Egipćana, Amaterasu u Japanaca, Inti u Inka, Helij u Grka i dr.
