heterofilija (grč. heteros; phylon list), pojava različitih vrsta listova na raznim granama tijekom razvitka biljke; npr. lišće bršljana na granama koje će cvjetati razlikuje se od lišća na drugim granama; pojava h. os. česta u vodenih biljaka.
heterofonija (grč.), vrsta dvoglasja, često u glazbi starih civilizacija, a danas u folklornoj. Iskazuje se u 3 oblika: 1. jednom se napjevu pridružuje drugi (može biti instrumentalni) ukrašavajući ga različitim ornamentima (guslarska h.); 2. dva glasa istodobno izvode različite varijacije… Nastavi čitati →
heterogamija (grč.), spajanje heterogameta, tj. muških i ženskih spolnih stanica koje se ne razlikuju samo fiziološki, nego i morfološki, po svojem obliku i veličini.
heterogen (grč. heteros; génos rod), raznorodan, raznovrstan, nejednak, koji u svim svojim dijelovima nema ista svojstva. Supr. homogen.
heterogonija (grč. heteros), stanje u biljaka gdje postoje dvije ili tri vrste cvjetova koji se razlikuju u duljini prašnika; također, h. je smjenjivanje jedne spolne i nekoliko partenogenetskih generacija u životinja; izmjena generacija.
heterogonija (grč.) filoz Prema W. Wundtu, sociol. i psihol. zakon razvitka prema kojemu ostvareni konačni ciljevi ne odgovaraju prvotnim željenim ciljevima, nego ih premašuju ili su im oprečni. U području etičkog djelovanja naziva se heterogonijom kada objektivno postignut cilj nije… Nastavi čitati →
heterografija (grč.), način pisanja u kojem se neke riječi (ili samo osnove) ili cijeli izrazi pišu na jednom, ali se čitaju na drugom jeziku. Takav znak naziva se heterogram. U akadskom pismu isprva su se osnove pisale sumerskim znakovima… Nastavi čitati →
heteroklita (grč.), imenice ili pridjevi koji se u različitim padežima mijenjaju po različitim deklinacijama.
heterokromosom ili alosom (grč.), kromosom koji je različit od redovnog ili tipičnog; to je spolni kromosom, npr. X i Y.
heteromorfan (grč.), koji je raznih oblika u razno vrijeme, raznoobličan, različit; npr. kromosomi raznih veličina i oblika; ili, smjenjivanje diploidnih i haploidnih faza u morfološki različitim generacijama; supr. izomorfan.
heteromorfizam (grč.), oblik obnove, regeneracije, pri kojem umjesto izgubljenog dijela tijela naraste zamjenski (npr. u gušterice, daždevnjaka).
heteromorfoza (grč.), proizvodnja nekog dijela u abnormalnom obliku; također, regeneracija pri kojoj se novi dio razlikuje od izgubljenog, npr. umjesto izgubljenog oka u raka se razvije ticalo; supr. homomorfoza.
heteronim (grč.), riječ koja se piše jednako kao koja druga riječ, ali se razlikuje u izgovoru i značenju (npr. u nas pas s kratkosilaznim naglaskom za životinju, s dugosilaznim za pojas; tako i luk).
heteronimija (grč.), nazivanje međusobno značenjski bliskih pojmova tako da se upotrebljavaju riječi različita postanja. Takvi heteronimijski parovi jesu npr. brat : sestra, muž : žena, po tvorbi su takvi npr. suprug : supruga, po oblicima npr. ja… Nastavi čitati →
heteronomija (grč.), određenost prema zakonima koji nisu vlastiti; suprotno od autonomije. Za razliku od autonomnog morala, Kant naziva heteronomnim moralom onaj moral koji motive, ciljeve i principe djelovanja nalazi izvan umne volje, a u sferi prirodnog (kauzaliteta), iskustvenog, u osjećajima,… Nastavi čitati →
heteropolarne molekule, molekule koje imaju heteropolarnu (ionsku) vezu, tj. veza se ostvaruje privlačenjem suprotnih iona.
heteroseksualnost (grč.), prirodna usmjerenost spolnog nagona prema odrasloj osobi suprotnog spola uz cjelokupno prir. ponašanje u spolnom životu.
heterosporija (grč.), stvaranje dvovrsnih spora, manjih i većih (mikrospora i makrospora) u nekih papratnjača.
heterostilija (grč. heteros drugi, stylos stup), pojava različitih vrsta cvjetova na biljkama iste vrste koji se međusobno razlikuju položajem i duljinom prašnika prema tučku, što je jedna od prilagodbi koja pogoduje heterogamiji ili stranom oprašivanju.
heterotermija (grč.), pojava da temperatura tijela nekih životinja ovisi o temperaturi okolice; heterotermne, hladnokrvne ili poikilotermne životinje; supr. homeotermne životinje.