high-tech (engl. high technology visoka tehnologija); izraz se rabi pretežno u kontekstu industr. oblikovanja koji spaja najsuvremenije materijale, znanstv. dostignuća i tehnike s industr. izradom: mikroelektronika, telekomunikacije, automob. ind. Smjer u arhitekturi u 1970-ima i 1980-ima.
Highlands, The, Škotska, upravno područje, Vel. Britanija. Obuhvaća sjev. dio Škotske, a pruža se sz od crte Dumbarton–Stonehaven. Kao adm. jedinica nastaje 1975. spajanjem grofovija Caithness, Nairnshire i Sutherlandshire s dijelovima grofovija Inverness-shire, Ross i Cromarty, Argyllshire i Moray;… Nastavi čitati →
Higijeja (grč. Hygíeía) ili Higija (lat. Hygia), u grč. mitologiji božica koja personificira zdravlje.
higijena (grč.), zdravlje, znanost o zdravlju, očuvanju i unapređivanju zdravlja te o ulozi i značenju biol., ekon., kult., prosvj. i drugih čimbenika u održavanju zdravlja pojedinca i skupina (individualna h., h. okoliša, komunalna, školska, h. hrane i prehrane, h. rada,… Nastavi čitati →
Higin, Gaj Julije (Gaius Iulius Hyginus), rim. filolog i antikvar (?, ←64 – ?, 17). Rodom Španjolac, kao Augustov oslobođenik došao iz Egipta u Rim i tamo je postavljen za ravnatelja Palatinske knjižnice. Po uzoru na Varona sastavljao filol.,… Nastavi čitati →
higrofiti (grč. hygros vlažan, phyton biljka), biljke koje najbolje uspijevaju u uvjetima velike vlažnosti.
higrograf (grč.), instrument za mjerenje promjena relativne vlažnosti zraka.
higrom (grč.), dobroćudan tumor građen od širokih limfnih prostora ispunjenih bistrim tekućim sadržajem. Češći je u djece, a javlja se na vratu ili u području pazuha.
higrometar (grč.), sprava za mjerenje vlažnosti (ponajprije zraka). Mehanički h. sadrži neku org. tvar (npr. vlas) koja se rasteže i skuplja ovisno o vlažnosti zraka. Električni h. se zasniva na promjeni otpora higroskopske tvari koja služi kao pokazatelj vlažnosti.
higrometrija (grč.), mjerenje udjela vodene pare u nekoj tvari (najčešće u plinovima). Temelji se na higroskopskim svojstvima pojedinih tvari (npr. ljudske kose), apsorpciji pare iz poznate količine plina, određivanjem rosišta i sl.
higroskopne tvari, tvari koje upijaju vlagu iz zraka i suše okolinu (kalcijev klorid, glicerol, fosforni pentoksid, silika-gel i dr.). Neke od njih rabe se u eksikatorima za sušenje raznih tvari.
higrostat (grč.), hidrostat, uređaj za održavanje stalne vlažnosti zraka u zatvorenim prostorijama, npr. galerijama, arhivima i dr.
Hiiumaa ili Hiuu (rus. Hiuma, šved. Dagö, njem. Dagden), otok i adm. jedinica u skupini zapadnoestonskih otoka arhipelaga Muhu u Baltičkome moru (1018,5 km2, 11 500 st.), sz od Riškoga zaljeva. Obuhvaća istoimeni otok (980 km2),… Nastavi čitati →
Híj, hrv. naziv grč. otoka → Khíosa.
hijacint → hiacint; → zumbul
Hijacint (grč. Hyákinthos), u grč. mitologiji, bog vegetacije; sin lakedemonskoga kralja Amikla, miljenik Apolona, koji je od njegove krvi stvorio zumbul (hyacinthus) kada ga je ubio ljubomorni Zefir.
hijade (grč. Hyádes), prema grč. mitologiji, kćeri Atlantove, nimfe koje su odgojile Dioniza, zato ih je Zeus uvrstio među zvijezde. Po drugoj verziji, ubile su se od žalosti za svojim bratom Hijasom koji je stradao u lovu. Najčešće se… Nastavi čitati →
Hijade, zvijezde u zviježđu Bika. Slabo se vide zbog svjetline najsvjetlije zvijezde Aldebarana. Sadrži oko 350 zvijezda koje se gibaju u istom smjeru brzinom od 32 km/h.
hijaline stijene (grč. hyalos staklo), magmatske efuzivne stijene nastale naglim hlađenjem lave pri čemu nastaju amorfne i staklaste (hijaline) strukture. Najpoznatije h. s. su vulkanska stakla: plovućac, opsidijan, smolinac.
hijalobazalt, vulkansko staklo bazičnoga kem. sastava nastalo naglim hlađenjem bazalta (obično u dodiru s hladnom morskom vodom). → tahilit
