histereza (grč.), pojava u tvari koja pokazuje vremensku nepodudarnost između uzroka i učinka. Učinak obično traje i nakon prestanka uzroka. Magn. h. koja se javlja kod feromagnetskih tvari (feromagnetizam) primjer je za to. Magnetizacija se povećava s povećanjem vanj. magn.… Nastavi čitati →
histerezni motor, maleni sinkrotroni elektromotor namijenjen za snage od nekoliko milivata do nekoliko vata. Upotrebljava se npr. za satne mehanizme.
histerija (prema grč. hystera maternica), vrsta psihoneuroze kod koje različite duševne suprotnosti izazivaju duševne i tjelesne reakcije (neosjetljivost dijela tijela, grčevi, drhtanje, frigidnost, osjećaj gušenja, prisilni smijeh i plač, nesvijest itd.). Osobe koje boluju od histerije imaju karakteristične tjelesne simptome:… Nastavi čitati →
histerosalpingografija (grč. hystera maternica, salpinks jajovod, grafein pisati), rendgenska metoda kojom se prikazuje unutrašnjost maternice i jajovoda. Ako su jajovodi prohodni, rendgensko se kontrastno sredstvo izlijeva u trbušnu šupljinu. Najčešće se primjenjuje u istraživanju uzroka neplodnosti žene.
histidin (iz grčkoga), aminokiselina otkrivena 1896. Produkt njezine razgradnje je histamin. Histidin je sastojina mnogih bjelančevina biljnog i životinjskog podrijetla.
Histijej (grč. Histiaios), tiranin u Miletu (u. ←493). Sudionik u pohodu perz. vladara Darija I. na Skite (←513/512); zadužen za gradnju mosta preko Dunava. Prema pisanju Herodota, nagovorio svojeg zeta Aristagoru da organizira Jonski ustanak (←500 –←494). Nakon sloma… Nastavi čitati →
histofizika (grč. histos tkivo), znanost koja fizikalnim metodama (spektralna analiza, rendgenografija, histofotometrija, razne vrste mikroskopije) proučava živu stanicu i međustaničnu tvar.
histogeneza (grč.), diferencijacija pojedinih vrsta tkiva; diferencijacija raznih tkiva u sastavu jednog organa.
histokemija (grč.), grana histologije koja raznim histološkim metodama proučava kem. sastav tkiva. Djelovanjem reagensa na određeni kem. sastojak u tkivu dobiva se netopljivi obojeni spoj koji se može promatrati mikroskopijom. H. se može upotpuniti vezivanjem specifičnih obilježenih protutijela.
histokompatibilnost (grč. histos tkivo; lat. compatibilis spojiv, skladan), stupanj podudarnosti između tkivnih antigena različitih jedinki. Antigeni tkivne podudarnosti mogu u drugom organizmu izazvati imunološku reakciju koja je gl. zapreka uspješnom presađivanju tkiva i organa.
histoliza (grč.), razgradnja tkiva. Može biti posve prir. pojava u procesima razvoja živih organizama (npr. kod različitih razvojnih preobrazbi), ali i patološka pojava (npr. u opsežnim nekrozama ili u apscesima).
histologija (grč.), mikroskopska anatomija, znanost koja proučava najfiniju građu organizma. Osnovao ju je franc. anatom i patolog F. X. Bichat (XVIII. st.). Patološka h. (histopatologija) proučava finiju građu bolesnih tkiva odn. organa.
histoni (grč.), bazične bjelančevine vezane uz nukleinske kiseline u jezgri žive stanice. Omogućuju prvi stupanj kondenzacije kromosoma.
histoplazmoza, bolest izazvana gljivicom Histoplasma capsulatum. Do infekcije dolazi dišnim sustavom, a h. se očituje kao kronična bolest pluća. U slabije otpornih mogu biti zahvaćeni i drugi organi (tumorozne ulceracije na nosu, jeziku ili crijevima). U područjima gdje… Nastavi čitati →
historia (est) magistra vitae (lat. povijest je učiteljica života), dio Ciceronove izreke Historia (est) testis temporum, lux veritatis, vita memoriae, magistra vitae, nuntia vetustatis (Povijest je svjedok vremena, svjetlo istine, život pamćenja, učiteljica života, glasnica starine).
Historia Augusta, zbirka životopisa rim. careva od Hadrijana do Harina (117–285). Smatra se djelom šestorice pisaca. Nastala je u doba careva Dioklecijana i Konstantina Velikog, vjerojatno koncem IV. st. Sadrži dragocjene podatke za rim. povijest II–III. st.
historicizam (historizam, historijski ili pov. stilovi) 1. lik Pojava u eur. umjetnosti XIX. st. nastala romantičarskim buđenjem zanimanja za prošlost i intenzivne brige za čuvanje spomenika kulture, a time i velikih restauratorskih zahvata (Viollet-Le-Duc u Francuskoj). H. se povodi za… Nastavi čitati →
historija (lat.) → povijest
historijska geografija, analitička znanstv. disciplina koja proučava prir., soc., ekon. i polit. aspekte razvoja prostora tijekom vremena. Naglasak stavlja na procese razvoja. Često se smatra dodirnom znanstv. disciplinom između geografije i povijesti.
historijski materijalizam, naziv za naučavanje → K. Marxa po kojem “društveno biće određuje društvenu svijest”, to jest “društvena baza društvenu nadogradnju”, pa se povijest razvija kroz znakovitosti njihovih odnosa. Ta pojednostavljenja, osobito kasnijih sljedbenika, polaze od Marxova shvaćanja… Nastavi čitati →
