Idas, u grč. mitologiji, sin mesenskoga kralja Afareusa i Arene. Sudjelovao u lovu na kalidonskog vepra i u putovanju argonauta; najjači čovjek svojeg vremena.
ide (lat.), kod Rimljana, petnaesti dan u mjesecima ožujku, svibnju, srpnju i listopadu ili trinaesti u svim ostalim mjesecima; služio kao središnje mjesto bilježenja ostalih dana. Martovske ide, dan kada je ubijen Julije Cetar (← 15. III. 44).
ideacija (grč. idea pojam, misao), stvaranje ideja, pojmova. Za suvr. fenomenologe to je proces neposrednog shvaćanja i promatranja idejnog sadržaja jednog doživljaja, nezavisno od induktivnog zaključivanja.
ideal (iz grč. preko lat.), uzor, cilj. Zamišljanje nekog predmeta, svojstva ili društv. stanja u potpuno savršenom obliku, kako bi nam poslužio kao uzor, misao vodilja u koji ćemo se ugledati, te cilj kojemu ćemo težiti (i. slobode, demokracije, humanosti;… Nastavi čitati →
idealizam (grč. idea pojam, misao) filoz Pogled na svijet prema kojemu je primarna duhovna stvarnost. Postoje dva osnovna oblika idealizma: objektivni i subjektivni. Objektivni idealisti zastupaju postojanje misaone, duhovne stvarnosti izvan subjekta. Njima je duhovna stvarnost primarna, ona je izvor… Nastavi čitati →
idealni tip, u društv. znanostima vrijednosno neopterećen logički pojam, rabi se u metodologiji i analizi tipičnih struktura i procesa društv. stvarnosti; empirijski utemeljena konstrukcija, koja generalizacijom bitnih svojstava jedne pojave omogućuje objašnjenje te pojave u “čistom obliku”. U sociologiju… Nastavi čitati →
ideja (grč. idea misao, pojam), opći pojam o nekom predmetu ili pojavi. Ugl. je i. u idealističkoj filozofiji shvaćena kao osnovna stvarnost i odvaja se od realnog objekta, te postaje samostalna. Kod Platona ideja postaje sama po sebi u tzv.… Nastavi čitati →
idejnost, u marksističkoj teoriji, usklađenost teorijskog, umj. ili praktičnog djelovanja s polit. idejama ili shvaćanjima dominantne polit. skupine, tj. komunist. stranke, odn. njezina vodstva; prožimanje kulture, umjetnosti, znanosti kao i javne djelatnosti revoluc. principima borbe radničke klase za ostvarenje… Nastavi čitati →
identifikacija (lat.) 1. Poistovjećivanje, izjednačavanje; identificirati, ustanoviti identičnost. 2. Utvrđivanje identiteta, prepoznavanje, utvrđivanje pripadnosti. 3. psihol Proces u kojem se preuzimaju osjećaji i doživljaji drugoga; prema empirijskoj socijalnoj psihologiji, učenje oponašanjem. 4. sociol Prilagodba pojedinca očekivanjima u vezi s… Nastavi čitati →
identitet (od lat. identitas preko njem.) 1. Potpuna jednakost, istovjetnost; odnos po kojemu je u različitim slučajevima neko biće, svojstvo i sl. jednako samo sebi, odn. isto. 2. filoz Filozofija identiteta jest filoz. metafizički smjer, koji je zastupao F. W.… Nastavi čitati →
ideofon (grč.), naziv za riječ ili koji drugi jezični element koji opisuje zvuk (zvukoopisna riječ, onomatopeja) ili pokret.
ideografija ili ideografsko pismo (grč.), vrsta pojmovnog pisma koje čine znakovi (slike) za pojedine pojmove, a ne za pojedine glasove kao u ranijoj piktografskoj fazi. Susreće se kod mnogih primitivnih naroda. Kod Indijanaca sačuvana čista i., kod drugih naroda stilizirani… Nastavi čitati →
ideogram (također ideograf i logogram), pismeni znak kojim se označava cijela riječ ili njezin korijen (za razliku od slova, kojim se ugl. označava glas ili slog) ili pojam. Ideogrami se upotrebljavaju u sustavima ideografskih pisama; to su više-manje pojednostavnjeni… Nastavi čitati →
ideologija, oblik soc. ili polit. filozofije; sustav ideja koje teže objašnjavanju svijeta i kako ga mijenjati. Priroda, povijest i karakteristika ideologije pokazuje filozofiju i politiku vremena u kojoj je nastala. Poznatije i.: liberalizam, konzervatizam, socijalizam, komunizam, anarhizam, fašizam, nacionalizam.… Nastavi čitati →
ideomotorne kretnje (grč. idea misao; lat. motor pokretač), nenamjerne kretnje izazvane nekom predodžbom bilo kakva karaktera (slušnog, vidnog itd.). Takve su kretnje npr. nagli trzaji, grimase, ukočenja koja se javljaju pri sjećanju na neki uzbudljiv događaj ili opasnu situaciju; npr.… Nastavi čitati →
Idfu (arap. Idfū, također Edfu), grad na desnoj obali Nila u Gornjem Egiptu, u namjesništvu Qinâ, s od Aswana; 112 600 st. U ant. razdoblju Apollinopolis Magna. Sačuvan poznati hram boga Horusa, dug 138 m, širok 76 m,… Nastavi čitati →
Idi (ili Ida, novogrč. Íde, također Psiloritis), krševito i najviše gorje na Kreti (najviši vrh 2456 m). Prema grč. mitologiji, ondje je odgojen bog Zeus.
idila (grčki: eidýllion sličica) 1. U najširem značenju, prizor sretna, mirna života i prirodna sklada. 2. lik Poetizirani prikaz života u prirodi s idealiziranim pastoralnim scenama. Najraniji prikazi na zidnim slikama helenističkog i rimskog razdoblja, na ranokršćanskim mozaicima… Nastavi čitati →
idioblast (grč.) 1. Biljna stanica koja se svojom funkcijom i građom razlikuje od ostalih stanica tkiva. 2. Mineral koji se razvio u pravilnim formama, a nastao je rastom u čvrstom stanju tijekom metamorfizma.
idiofona glazbala (grč.), glazbala koja zvuk proizvode titranjem sebe samih, udaranjem, potresanjem, trzanjem ili struganjem. Obuhvaćaju zvona, gongove, trokutiće, ksilofone, zvončiće (Glockenspiel), kastanjete, celestu, činele, staroegipatski sistrum i druga, dijelom egzotična, glazbala.
