Ikeda, Masuo, jap. grafičar (Fenglien, 31. V. 1934 – Tokyo, 8. III. 1997). Pripadnik Škole groteskne umjetnosti u Tokyju tijekom 50-ih; radi erotsko-ironične ženske figure u kombinaciji s apstraktnim uzorcima. U 1960-ima pridružuje se novom realizmu.
ikona (grč. eikon slika), u kršć. umjetnosti slika na drvu ili platnu s prikazom Krista, Bl. Djevice Marije, svetaca, mučenika rjeđe prizora iz Staroga i Novoga zavjeta. Izvorno se naziv odnosio na svaku sliku bez obzira na materijal i… Nastavi čitati →
ikona (engl. icon), u informatici, graf. znak ili sličica za predstavljanje (npr. programa) u grafičkim i računalnim operacijama.
ikonoduli ili ikonolatri (grč.), poštovatelji, obožavatelji ikona; ikonopoklonici.
ikonodulija (grčki: eikon slika, douleía ropstvo), u kršćanstvu štovanje slika (ikona), odnosno njihova uporaba u liturgiji i privatnoj pobožnosti. U VIII. I IX. stoljeću predmet spora oko štovanja slika u kojem su ikonoduli (pobornici ikonodulije) pobijedili ikonoklaste (kipoborce, ikonoborce, protivnike… Nastavi čitati →
ikonografija (grčki: eikon slika, gráfein pisati) 1. Znanstvena disciplina povijesti umjetnosti i povijesti religija koja se bavi opisivanjem, svrstavanjem i interpretiranjem tema likovnoga prikaza na slici ili skulpturi. Omogućuje identificiranje teme i time bolje razumijevanje umjetničkoga djela. Na temelju ikonografskih… Nastavi čitati →
ikonoklasti ili ikonomahi (grč. eikon slika, klastes razbijač), također kipoborci ili ikonoborci sljedbenici ikonoklazma, pokreta u Bizantu kojem je bio cilj ukloniti svete slike iz bogoslužja, te zabraniti njihovo štovanje. Pokret je bio usmjeren protiv štovanja svetačkih relikvija, pa i… Nastavi čitati →
ikonoklazam (grčki: eikon slika, kláein lomiti, kidati), ikonoklastija, kipoborstvo, ikonoborstvo, u povijesti Istočne crkve struja koja se oštro protivila likovnom prikazivanju Trojstva, Krista, Bogorodice, anđela i svetaca, odnosno štovanju svetih slika (ikona). U sporu između ikonodula (pobornika ikonodulije) i… Nastavi čitati →
ikonolatrija (grčki: eikon slika, latreía služba), ikonopoklonstvo, iskazivanje pretjeranog štovanja ikonama. Nakon što su razlučeni pojmovi → dulije i → latrije, za štovanje slika (ikona) prevladava naziv → ikonodulija.
Ikonomov, Bojan, bug. skladatelj i dirigent (Nikopol, 14. IX. 1900 – Sofija, 27. III. 1973). Studirao u Sofiji, Parizu i Baselu. Kao dirigent nastupao u više eur. zemalja. Jedan od najistaknutijih modernih bug. skladatelja. Autor… Nastavi čitati →
ikonoskop (grč.), najstariji oblik elektronske cijevi u tv kameri, konstruirao ga je V. K. Zvorykin 1931, čime je omogućen razvoj televizije. U i. se optička slika pretvara u el. videosignal.
ikonostas (grč.), pregrada u starokršć. i pravosl. crkvama koja dijeli svetište od prostora za vjernike. U ikonostasu su uklopljene ikone i sakralne slike. Ima troja vrata, od kojih se srednja nazivaju carske dveri. Obično je izrađen od bogato izrezbarena i… Nastavi čitati →
Ikorodu, nigerijski grad u sav. drž. Lagosu, 23 km sz od Lagosa; 308 600 st. Poljodjelstvo (kukuruz, povrće i voće. Proizvodnja palmina ulja. Lončarstvo. Ribarska ind. Osnovao ga narod Awori. Sred. XIX. st. važno trgovište kraljevstva Remo.
Iksion (grč. Iksíon), u grč. mitologiji, kralj Lapita u Tesaliji. Pokušavši zavesti Heru na Olimpu, Zeus ga baci u Tartar i dade privezati na kotač, koji se vječno vrti. Smatran ocem → kentaura.
Iktin (grč. Iktinos), čuveni grč. graditelj u ←V. st. Podigao Partenon na Akropoli u Ateni, izradio nacrte za hram misterija (Telesterion) u Eleuzini i Apolonov hram u Basi u Arkadiji. Autor kanona izgradnje dorskih hramova.
iktus (lat.), udar. 1. Naglasak, pojačani izgovor nekog sloga u pjesničkoj stopi. 2. med Napadaj (npr. ictus epilepticus epileptični napadaj), ili udar (ictus cordis srčani udar), odn. kap (ictus apoplecticus moždana kap).
Il (grč. Ilos), u grč. mitologiji, sin dardanskoga kralja Trosa; po potonjem se naziva grad Troja, a po Ilu još i Ilij, jer ga je sagradio upravo Il, koji je od Zeusa dobio i Atenin kip da brani grad,… Nastavi čitati →
