impertinencija (lat.), nepristojnost, drskost, nametljivost.
impetigo (lat.), stvaranje gnojnih mjehurića na koži; uzročnici bakterije streptokoki ili stafilokoki. Liječi se antibioticima.
impetus (lat.), navala, nasrtaj; strast, žestina.
Imphâl, grad i upravno središte sav. države Manipur, 644 km si od Calcutte, sjeveroist. Indija; oko 230 200 st. Smješten u dolini r. Manipur, okružen planinama. Trg. i kulturno središte (festivali i plesovi Manipura). Elektroni ind. Proizvodnja predmeta… Nastavi čitati →
implantacija (lat.), usađivanje. 1. Ugnježđenje oplođenog jajašca u endometrij maternice. 2. Usađivanje organa ili tkiva na novo mjesto u tijelu. 3. Usađivanje biol. ili živog tkiva ili čitavog organa, te inertnog ili radioaktivnog materijala u tijelo.
implementacija (lat.), provedba, primjena; izvršenje.
implicite (lat.), po sebi razumljivo; obuhvaćeno, sadržano u nečem, što se podrazumijeva, mada nije izričito rečeno. Suprotno: eksplicite. implicirati (lat.), obuhvaćati, sadržavati u sebi.
implicitna funkcija, mat. naziv za funkciju oblika jednadžbe F [x1, x2…xn, fx1, x2,…xn] = 0. Suprotno je eksplicitna funkcija. Npr. implicitni oblik jednadžbe pravca.
implikacija (lat.) 1. Obuhvat, povezivanje, veza, spoj, splet. 2. filoz Odnos između dvaju pojmova ili izjava koje su međusobno povezani. 3. knjiž Jedan od općih vidova uspostavljanja knjiž. značenja, pri kojemu se jezik koristi da zaobilaznim putem priopći smisao… Nastavi čitati →
implozija (lat.), naglo smanjenje obujma tijela zbog postojanja podtlaka (smanjenog tlaka ili vakuuma) u njemu, a popraćeno je praskom i razaranjem sličnim kao kod eksplozije (npr. pucanje el. žarulja, i. katodne cijevi i dr.).
implozivi, suglasnici u nekim afr. jezicima; prilikom njihove tvorbe zračna struja prolazi prema unutrašnjosti govornog trakta.
imponderabilija (lat.) 1. Hipotetske tvari u staroj fizici i kemiji koje se ne mogu mjeriti po težini i ne daju se izlučiti, kao npr. eter (nositelj svjetlosti), flogiston i kalorik (nositelji topline), nositelji elektriciteta i magnetizma i dr. 2. Stvari… Nastavi čitati →
imponirati (lat.), doimati se, izazivati poštovanje ili divljenje, ostavljati dojam važnošću.
impost (latinski), ploča, krnja piramida ili kocka iznad kapitela, nosi krak luka. U uporabi je od kasne antike, ranokršćanskoga i bizantskoga razdoblja; čest je u romanici.
impostacija (tal.), osposobljavanje pjevačkog organa (glasa) za proizvodnju tonova, siguran zapjev, precizno intoniranje, održavanje kakvoće tonske boje i ispravno oblikovanje svih samoglasnika. Temelj pjevačke tehnike, od koje zavisi umjetnost pjevanja.
impotencija (lat.), nedostatak snage; obično se odnosi na smanjenje kopulacijske snage u muškarca (i općenito mužjaka) čime je onemogućeno izvršenje spolnog čina. U muškaraca to je najčešće nemogućnost postizavanja ili održavanja erekcije zbog psihogenih ili org. čimbenika, a u životinja zbog prekomjernih iskorištavanja rasplodnjaka.
impozantan (franc.), koji zadivljuje, koji se nameće svojom veličinom ili važnošću; veličajan.
impregnacija (lat.), natapanje čvrstih materijala (drva, tkanine, papira, izolacijskih materijala u elektrotehnici i dr.) otopinama, emulzijama, uljima, smolama, katranima i dr. radi povećanja trajnosti zaštitom od vlage, vatre, truljenja, štetočina i dr.
impresario (tal.), poduzetnik, nekoć voditelj kaz. ili operne družine, danas posrednik i zastupnik umjetnika koji se brine za njihove angažmane i nastupe, sklapa ugovore u njihovo ime dobivajući za to postotak od njihovih honorara. Isto što i u engl. jeziku manager.