imunologija ili imunobiologija (lat. immunis slobodan od čega; nepodložan; grčki: bíos život, logos riječ; znanost), biomedicinska disciplina koja se bavi građom i funkcijom imunosnog sustava, imunizacijom, presađivanjem tkiva i organa. Razvila se nakon otkrića fagocitoze (Mečnikov, 1883) čime se… Nastavi čitati →
imunost med Imunitet, sposobnost organizma da se odupre djelovanju njemu stranih tvari. Može biti urođena i stečena, aktivna i pasivna, nespecifična i specifična, humoralna i stanična.
imunosupresija (lat.), potiskivanje imunosne reakcije koje se najčešće koristi nakon presađivanja tkiva ili organa u liječenju autoimunih bolesti ili u stanjima preosjetljivosti. Tome služe različiti imunosupresivi, npr. glukokortikoidi, citostatici, zračenje i dr. I. može biti specifična i nespecifična.
imunoterapija (lat. i grč.), liječenje bolesti postupcima koji mogu pojačati (imunostimulacija) ili potisnuti (imunosupresija) imunloški odgovor.
in, znak za angloamer. mjernu jedinicu → inč.
In, znak za kem. element → indij.
in absentia (lat.), u odsutnosti.
in abstracto (lat.), uopće; općenito uzevši; bez obzira na pojedine posebne slučajeve. Supr. in concreto.
in actu (lat.), latinska, skolastička terminološka paralela Aristotelovu pojmu aktualnog, stvarnog bića, za razliku od bića koje je samo moguće, potencijalno.
in camera caritatis (lat.), u četiri oka; povjerljivo.
in capite et in membris (lat.), doslovno u glavi i udovima; potpuno, temeljito (npr. promijeniti neku organizaciju).
in concreto (lat.), stvarno, u zbilji, u određenom slučaju. Supr. in abstracto.
in continuo (lat.), neprekidno, stalno, trajno.
in contumaciam (lat.), u odsutnosti (npr. osuditi zbog neodazivanja sudu).
in corpore (lat.), osobno; svi skupa, u cijelosti.
in dubio pro reo (lat.), u dvojbi u korist okrivljenika, prav. pravilo po kojemu dvojbu glede nekih relevantnih činjenica treba riješiti na način koji je za okrivljenika povoljniji. Po tom pravilu postupa sud kad mu nije jasno postoje li ili… Nastavi čitati →
in effigie (lat.), u slici, u spodobi, simbolično nekoga spaliti ili objesiti, što je bio običaj inkvizicije kada heretika nije mogla osobno uhvatiti.
in extenso (lat.), opširno, potpuno, u svoj širini.
in extremis (lat.), u posljednjem času; na samrti, na kraju.
in fine (lat.), na kraju, na svršetku, konačno; in fine finali, na kraju krajeva.