inspicijent (lat. preko njem.), u kazalištu, osoba koja nadzire tijek predstave, prati izlazak glumaca, zvučne i svjetlosne efekte i sl. Inspicirati, nadgledati, nadzirati, kontrolirati.
inspiracija (lat.) 1. med Prva faza disanja, uvlačenje zraka u pluća. 2. Nadahnuće; posebno stanje imaginativno-emocionalne uzbuđenosti, pojačane jasnoće i oštrine opažanja, lakog sagledavanja cjeline koja pogoduje umj. stvaranju, otkrivanju znanstv. istina i sl. To se stanje javlja kod nekih… Nastavi čitati →
instalacija (lat.) 1. Svečano uvođenje u neku dužnost ili položaj (i. bana, i. rektora); prvotno, obred kojim se netko uvodio u posjed crkv. nadarbine. 2. Postavljanje, uvođenje, ugradnja uređaja, postavljanje računalnog programa (i. vodovoda, i. telefona i sl.); također naziv… Nastavi čitati →
instancija ili instanca (lat.), nadležnost nekog suda; stupanj hijerhijske organizacije, isprva sudova, ali i ostalih ustanova, udruga, polit. stranaka i sl. Razlikuju se više i niže instancije, a njihove su nadležnosti utvrđene propisima.
instilacija (lat.), ukapavanje, utakanje tekućine (u medicini ljekovite otopine) kap po kap.
instinkt (lat.), nagon, nasljedno dobiven način automatskog postupanja i ponašanja kod životinja pri održanju života jedinke, hranjenju, obrani i u razmnožavanju, brizi za potomstvo i sl.; i. su za pojedine vrste karakteristični oblici ponašanja.
institucija (lat.) 1. Ustanova. 2. Uredba, zakon, statut, uređenje; Institucije, dio Corpus iuris civilis, Justinijanova zakonika u kojem je kodificirano čitavo rim. pravo klas. prav. ere. 3. sociol Trajna društvena formacija, koja djeluje prema dogovorenim, svima znanim pravilima (npr. brak).
institucionalizam, smjer u društv. znanostima po kojemu je društv. razvitak vezan uz razvitak institucija – navika, običaja, prav. i gosp. subjekata; pravac ekon. misli, nastao poč. XX. st. u Americi kao kritika neoklasične i marksističke ekonomije. Nastavak je njem.… Nastavi čitati →
institut (lat.) 1. Skup prav. normi koje se odnose na isti društv. odnos ili na manje područje društv. odnosa (npr. i. naknade štete, i. izvanugovornih obveza i sl.). 2. Specijalizirana organizacija za stručna i znanstv. istraživanja (npr. I. za međunar.… Nastavi čitati →
Institut “Ruđer Bošković” (IRB), najveća i najpoznatija hrv. znanstv.-istraživačka institucija iz područja prir. znanosti. Osn. u Zagrebu 1950, a 1959. pridružio mu se Institut za biologiju mora u Rovinju. Istraž. aktivnost organizirana je u 12 zavoda: za teorijsku fiziku, eksp.… Nastavi čitati →
instrukcija (lat.) 1. Nalog, pouka, uputa; skup pravila za izvršenje određenog posla. 2. Obuka, os. podučavanje; instruktor, podučavatelj vještina i praktičnih predmeta, savjetnik; učitelj pojedinih predmeta izvan redovite škol. nastave.
instrument (lat.) 1. Pomoćno sredstvo koje omogućuje neku radnju (mjerni, optički, kirurški i drugi instrumenti). Svako sredstvo ili pomagalo pri bilo kojem radu, materijalno ili nematerijalno (logički i., i. vlasti, i. mira). 2. Dokument, isprava ili propis koji ima prav. djelovanje. 3. → instrumenti
instrumentacija 1. Slaganje, usklađivanje i povezivanje pojedinih glazbala i grupa u skladanju djela za veće glazb. sastave. Izraz Instrumentirung prvi je put objavljen 1807. u glazb. leksikonu Kurzgefasstes Handwörterbuch der Musik H. Ch. Kocha. Jači razvoj započeo je osamostaljivanjem orkestra… Nastavi čitati →
instrumental (lat.), padež u indoeur. jezicima kojima se označuje sredstvo. U hrv. jeziku 7. padež, odgovara na pitanje kim(e), čim(e), ovisi o glagolu, pridjevu, imenici i prijedlogu; u prvom je redu padež sredstva. I. bez prijedloga u rečenici… Nastavi čitati →
instrumentalizam (lat. preko engl.), filoz. stajalište prema kojem su mišljenja, pojmovi i istine samo sredstva za uspješniju praktičnu i duhovnu orijentaciju u svijetu. Gl. je predstavnik tog stajališta John Dewey, a sličnu tendenciju ima i pragmatizam.
instrumentalna glazba, glazba stvorena za izvođenje pojedinačno (solistički) na nekom glazbalu (prema nazivu glazbala: klavirska, orguljska, violinska, gitaristička) ili skupno, u sastavima prema veličini podijeljeniha na komorne (trija, kvarteti, seksteti i sl.) ili orkestralne (manji komorni, veći simfonijski), koji… Nastavi čitati →
instrumentarij (lat.), ukupnost instrumenata koji se koriste kod obavljanja nekog posla.
instrumenti ili glazbala, naprave za proizvodnju glazb. zvukova/tonova. Po sredstvima kojima proizvode zvuk kao ton dijele se na: žičane/kordofone (zvuk proizvodi titranje žica, struna) s potpodjelom na gudačke (žice na titranje pobuđuje prevlačanje gudalom), trzalačke (žice se na titranje… Nastavi čitati →
instrumenti, medicinski, sprave koje se rabe kod nekih dijagnostičkih pretraga (npr. ušni i nosni ljevčići, zrcala, optičke sprave za pregled unutar. tjelesnih šupljina kao gastroskop, bronhoskop, cistoskop), za izvođenje kirurških zahvata (kirurški noževi, škare, hvataljke, štipaljke, sonde, igle za… Nastavi čitati →
insubordinacija (latinski: insubordinatio), neposluh, nepokornost; u hijerarhijski uređenoj organizaciji, primjerice u vojsci i policiji, otkazivanje poslušnosti pretpostavljenome, ili neizvršavanje zapovijedi, ili kršenje stege i sl.
