itifalik (grč. ukrućeni ud), starogrč. stih. Naziv potječe iz upotrebe toga stiha u faličkim obredima. Čest i kao zaglavni stih.
itinerar ili itinerarij (lat.) 1. Putni vodič s potrebnim podacima; karta s podacima o cestama, postajama ili morskim putovima i lukama; izrađivao se od antike (Pausanija), preko sr. vijeka do modernih i. (bedeker). Važan izvor za topografiju i toponomastiku. 2.… Nastavi čitati →
ITO (engl. International Trade Organization), Međunar. trg. organizacija. Na Brettonwoodskoj konferenciji 1944. zamišljeno je, uz osnivanje Međunar. monetarnog fonda i Svj. banke, osnivanje i Međunar. trg. organizacije koja bi djelovala kao specijalizirana agencija UN-a i bavila se reguliranjem odnosa… Nastavi čitati →
Ito, Hirobumi, japanski političar (Hagi, 16. X. 1841 – Harbin, 26. X. 1909). Ministar predsjednik (1885–88, 1892–90, 1898, 1900–01), predsjednik Državnoga vijeća (1888, 1891, 1903, 1909), voditelj više diplomatskih misija, generalni guverner u Koreji (1906–09). Jedan… Nastavi čitati →
itrij, znak Y (po nalazištu Ytterbyju, blizu Stockholma), kemijski element iz skupine rijetkih zemnih metala. Atomski broj 39, relativna atomska masa 88,9. Primjena u elektronici i nuklearnoj tehnici.
ITT Corporation (International Telephone and Telegraph Corporation), najveći telekomunikacijski koncern sa sjedištem u New Yorku i podružnicama širom svijeta. Više od 100 000 zaposlenih.
Itten, Johannes, švic. slikar, kipar i lik. pedagog (Thun, 11. XI. 1888 – Zürich, 25. III. 1967). Pod utjecajem jap. kaligrafije slika apstraktne kompozicije i modelira apstraktnu skulpturu od različitih materijala. Čuveni pedagog u Bauhausu… Nastavi čitati →
Iturbide, Augustín de, meks. car (Valladolid, danas Morelia, 27. IX. 1783 – Padilla, 19. VII. 1824). Od 1810. zapovjednik španj. postrojbi protiv meks. ustanika, kojima prilazi 1821. i prisiljava španj. vladu na kapitulaciju i priznanje… Nastavi čitati →
Iturea (lat. Ituraea), pov. područje u sjeveroist. dijelu Palestine, j od Damaska. Od ← 106. pod judejskom vlašću. U I. st. dio rim. provincije Sirije.
Ituri, šuma (franc. Foręt de L’Ituri), gusta trop. kišna šuma na SZ bazena r. Congo u DR Kongu, ukupne površine 62 900 km2. Proteže se od 0° do 3° sjev. geogr. širine te 27° i 30° ist.… Nastavi čitati →
Iturup, najveći u skupini Kurilskih otoka, si od Hokkaida. Dug 225 km, površine 6700 km2. Gl. naselje Kurilsk. Od II. svj. rata u sastavu Rusije.
IUPAC (akr. od engl. International Union of Pure and Applied Chemistry), Međunar. zajednica za čistu i primijenjenu kemiju, sa sjedištem u Parizu. Bavi se pitanjima kem. nomenklature, kem. simbola i konstanti i dr. Radi u šest sekcija (analitička, anorganska,… Nastavi čitati →
iurare in verba magistri (lat.), prisezati na učiteljeve riječi; nekritički slijediti mišljenje autoriteta (znanstv., polit. i sl.).
ius (lat. pravo), skup normi koje čine određeni prav. poredak, pravo u objektivnom smislu; također i ovlaštenje koje pojedincu pripada na osnovi normi prav. poretka, pravo u subjektivnom smislu. U rim. pravu, ius je vještina dobrog i pravednog: ius est… Nastavi čitati →
Iutossica, božica starih Histra. Spominje se u jednome zavjetnom natpisu iz rim. doba, otkrivenom u Plominu (ant. Albona).
Ivakić, Joza, hrvatski književnik, kazališni i filmski redatelj (Vinkovci, 18. III. 1879 – Zagreb, 7. VIII. 1932). Uređivao časopise Svjetlost, Omladina i Savremenik. Dramaturg u osječkom (1915–17) i zagrebačkom (od 1920) HNK-u. Pisao… Nastavi čitati →
ivan (arap. al iwan, liwan niša), element islam. arhitekture; duboka četverostrana niša, nadsvođena bačvastim svodom, s polukružnim lukom na prednjoj strani. Čest u Perziji i Siriji, Turkmenistanu (džamije, medrese, grobne mošeje i karavansaraji).
Ivan (Johann von Österreich), austrijski nadvojvoda (Firenca, 20. I. 1782 – Graz, 11. V. 1859). Sin hrvatsko-ugarskoga kralja → Leopolda II. Carski i kraljevski princ, vrhovni zapovjednik austrijske vojske u bitki kraj Hohenlindena (1800).… Nastavi čitati →
Ivan Antunov iz Vienne (Johannes Antonii de Vienna), franc. graditelj, kipar i klesar u drugoj pol. XIV. st.; protomajstor dubr. crkve sv. Vlaha za koju je izradio i kamene ukrase.
Ivan Arhiđakon Gorički, hrv. prav. i pov. pisac (Daruvar, o. 1280 – Zagreb ?, nakon 1353). Diplomirao pravo u Bologni. Arhiđakon gorički od 1328, kancelar zagreb. biskupa i generalni vikar 1343. Pomoćnik biskupa Kažotića prigodom provođenja crkv. i kult.… Nastavi čitati →
