izohijete, crte (krivulje) na zemljovidima koje spajaju mjesta (točke) jednake količine padalina.
izohipse (grč.), crte na zemljovidima koje spajaju mjesta (točke) jednake nadmorske visine.
izoimunizacija, razvoj protutijela na antigen koji potječe od genetski različite jedinke iz iste vrste (npr. RhD antigen u krvnim grupama).
izokefalija (grč.), način komponiranja figuralnih likova na slikama i reljefima. Sve su glave prikazane u istoj visini bez obzira na to u kojem se planu nalaze i kakve su im stvarne proporcije. Karakteristično za ant. reljefnu plastiku i biz. slikarstvo (ravenski mozaici).
izokinolin, izomer kinolina, heterociklična baza. Ima ga u mnogim alkaloidima i u katranu kamenog ugljena. Rabi se za sintezu boja, lijekova i dr.
izokline (grč.), crte koje na zemljovidima spajaju mjesta jednake magn. inklinacije.
izokore (grč.), krivulje koje prikazuju odnos između temperature i tlaka tekućine ili plina uz stalan volumen.
Izokrat (grč. Isokrátes), grč. retor (Atena, ←436/435 – Atena, ←338). Najutjecajniji atenski govornik i učitelj govorništva, obrazovan kod sofista, zalagao se za čistoću jezičnog izraza. Osnovao čuvenu govorničku školu te poučavao govorništvo. Govore je zapisivao vrhunski ih doradivši. Znatno… Nastavi čitati →
izokrone (grč.) 1. Krivulje koje spajaju točke (mjesta) u koje se može iz nekog točno određenog mjesta stići za jednako prosječno vrijeme. 2. Krivulje koje spajaju mjesta u kojima istodobno nastupa neka pojava (npr. početak potresa, početak nevremena i dr.).
izokronizam (grč.), istodobnost događaja na različitim mjestima. Načelno moguća samo uz pretpostavku postojanja beskonačno velike brzine. Prema teoriji relativnosti ne postoje dva (ili više) istodobna događaja, jer je brzina svjetlosti (kojom se prenosi informacija) konačna. I. titranja jest nezavisnost periode… Nastavi čitati →
Izola, naselje na obali slov. dijela Istre, Obalno-kraška regija; 10 200 st. Stari dio grada smjestio se na otočiću koji je umjetnom prevlakom spojen s kopnom.
izolacija (lat.) 1. Izdvojenje, odvojenje, osamljivanje. 2. Zaprječavanje društv. doticaja povezano s lišavanjem slobode. 3. Instalacija, oprema ili građevina koja sprječava gubitak energije (toplinska i.), prigušuje zvuk, vibracije (zvučna i.), suzbija djelovanje nepovoljnih vanjskih utjecaja (korozije, vlage) ili… Nastavi čitati →
izolacijski ili izolantni jezici, jezici koji nemaju fleksije, riječi su nepromjenjive, a mjesto pojedine riječi u rečenici, kao i intonacija ili dodavanje pomoćnih riječi, određuje funkciju i vrijednost rečeničnih elemenata. Gl. je predstavnik toga tipa jezika klas. kin. jezik.
izolacijski materijali, tvari svih agregatnih stanja koje ne vode el. struju, toplinu, zvučne valove i dr. U elektrotehnici se i. m. upotrebljavaju za izoliranje dijelova el. uređaja i vodova. Ovisno o namjeni moraju imati i neka mehan. svojstva (čvrstoća,… Nastavi čitati →
izolacionizam, drž. politika koja zagovara izbjegavanje polit., gosp. i drugih kontakata s drugim zemljama i zatvaranje u vlastite granice ili minimalno sudjelovanje u voj. savezima, nemiješanje u unutar. poslove drugih zemalja ili ratove koje vode druge države, uz izbjegavanje obveza… Nastavi čitati →
izolator, tvar koja smanjuje ili onemogućuje fiz. djelovanje, kao što je npr. prolaz struje, prijenos topline, širenje zvuka, prodiranje vlage i dr. Za izradu i. služe izolacijski materijali.
izoleucin, C6H13NO2, jedna od bitnih aminokiselina. Pojavljuje se u obliku bezbojnih kristalića.
izolukse (grč., lat.), krivulje koje spajaju točke jednake osvijetljenosti.
izomagnetične krivulje (grč., novolat.), zajednički naziv za krivulje koje spajaju mjesta jednakih vrijednosti magnetizma Zemlje (izodiname, izogone, izokline).
izomerija (grč.) 1. kem Postojanje više kem. spojeva iste molekularne težine i empirijske formule, a različitog rasporeda i vezanja atoma i različitih kem. svojstava. Takvi su spojevi izomerni ili oni su izomeri jedni prema drugima. Ako su atomi spojeni na… Nastavi čitati →
