Kantabrijsko gorje (Cordillera Cantábrica), planinski niz u sjev. i sjeverozap. Španjolskoj, o. 300 km duž obale Biskajskog zaljeva, u širini od o. 100 km. Proteže se kroz provincije Cantabria na I, Castilla y León na J, Asturias na S i… Nastavi čitati →
Kantakuzen, biz. obitelj grč. podrijetla, od XI. st. jedna od najmoćnijih feud. obitelji u Biz. Carstvu. Njezin je odvjetak biz. sucar Ivan VI. (1347–54), koji nije uspio osigurati nasljedstvo prijestolja svojem sinu Matiji. Drugi Ivanov sin, Manuel (u.… Nastavi čitati →
kantar (grč. kántharos) 1. Ant. posuda za piće na nožici i dvije ručice koje nadvisuju rub posude; u klas. doba oslikana mitol. prizorima; ikonografski atribut boga vina Dioniza. U helenizmu i rim. umjetnosti, a i kroz kasnija razdoblja do… Nastavi čitati →
kantar (tur.) 1. Stara domaća mjerna jedinica mase različite vrijednosti. Turski k. iznosio je 44 oke ili 56,3 kg. Nakon uvođenje kilograma k. je označavao 44 kg. 2. Rim. vaga s pomičnim utegom, prilikom vaganja drži se u ruci.
kantar (Spondyliosoma cantharus), sivac, vrsta riba koštunjača iz por. ljuskavki (Sparidae); obično živi na tvrdim hridinastim, šljunkovitim i koraljnim dnima uz obalu i uz brakove, od 5–150 m dubine; dug o. 25 cm; živi u Sredozemnome moru (uključivši Jadran).
kantarida, kukac iz por. mekokrilaca (Chantaridae), zeleni babak, poznat i kao “španjolska muha”. Sušenjem i mljevenjem dobiva se otrovan alkaloid kantaridin, kako se držalo, sredstvo za poticanje spolnog nagona, inače diuretik.
kantata (od lat. i tal.), višedijelna skladba za jedan ili više glasova uz instrum. pratnju. Pretežno s lirsko-meditativnim stihovima, namijenjena je za komornu ili koncertnu izvedbu. U ranom XVII. st. nazivom k. označivan je dramatski madigral pjevan uz lutnju ili… Nastavi čitati →
kantautor (tal.), autor glazbe i teksta pjesme koju i sam pjeva; naziv se vezuje prvenstveno uz popularnu glazbu, šansonu, ali i uz njezine visoke domete koje su ostvarili pojedini pjesnici i glazbenici (šansonijeri), npr. J. Brel, S. Endrigo, B. Okudžava, A. Dedić i dr.
kantele, fin. nar. žičano trzalačko glazbalo, vrsta psaltira ili ruskih gusli. Na rezonantnoj kutiji od smrekovine i brezovine, oblikovanoj poput položenog znaka za paragraf, nekada je bilo 5 žica od konjske strune (ugođene g1-a1-b1-c2-d2), a danas ima 20–30 čeličnih… Nastavi čitati →
Kantemir, Antioh Dmitrijevič, ruski književnik i diplomat moldavskoga podrijetla (Carigrad, 21. IX. 1708 – Pariz, 11. IV. 1744). S prosvjetiteljskih stajališta pisao oštre satire i basne. Bavio se i prevođenjem klasičnih i novijih autora (Anakreont, Horacije,… Nastavi čitati →
kantilena (lat.), nekada naziv za popijevku ili skladbu s melodijskim napjevom, poslije za pjevnu melodiju lirskoga karaktera i (od XIX. st.) za instrum. melodiju istih osobina.
kantina (grč. kanthós očni kut), izvorno, točionica; kutak u nekom radnom ili boravišnom kompleksu gdje se može dobiti piće, katkad i sitne potrepštine i jednostavnija hrana.
Kantoci, Ksenija, hrvatska kiparica (Trebinje, BiH, 9. VII. 1909 – Zagreb, 6. IX. 1995). Završila Akademiju u Zagrebu 1937. Oblikovala arhetipske forme u drvu, bronci i terakoti; težila pročišćenoj plastičnosti volumena i sažimanju oblika u… Nastavi čitati →
kanton (franc., od tal. cantone, ugao), okrug, pokrajina; obično manja teritorijalna jedinica s lokalnom samoupravom; u Švicarskoj, federalna jedinica s izvornom autonomijom.
kantor (lat.) 1. Pretpjevač u izvođenju gregorijanskoga korala, ujedno voditelj schole cantorum. 2. U njemačkim protestantskim crkvama, voditelj glazbe (orguljaš i zborovođa) u bogoslužju, također skladatelj i upravitelj crkvene glazbene škole (J. S. Bach vodio je glazbenu školu uz… Nastavi čitati →
MacKinlay, Kantor (pravim imenom i prezimenom Benjamin McKinlay Kantor), američki novinar i književnik (Webster City, 4. II. 1904 – Sarasota, 11. X. 1977). Pisao pjesme, novele i memoarske tekstove; najpoznatiji su mu romani u kojima… Nastavi čitati →
Kantor, Tadeusz, poljski slikar, scenograf, kazališni redatelj i teoretičar umjetnosti (Wielopole Skrzynskie, 6. IV. 1915 – Krakov, 8. XII. 1990). Studirao na krakovskoj Akademiji. Jedan od pionira moderne umjetnosti u Poljskoj poslije II. svjetskoga rata. Nakon nadrealističke… Nastavi čitati →
Kantorovič, Leonid Vitaljevič, ruski matematičar i ekonomist (Sankt Peterburg, 19. I. 1912 – Moskva, 7. IV. 1986). Profesor u rodnome gradu (1934–60), član Akademije znanosti SSSR-a (od 1964). Razvio teoriju linearnog optimiranja i pridonio teoriji… Nastavi čitati →
Kantorowicz, Alfred, njemački književnik (Berlin, 12. VIII. 1899 – Hamburg, 27. III. 1979). Diplomirao pravo, radio kao novinar. Godine 1933. emigrirao u Francusku. Sudionik Španjolskoga građanskog rata. Zatim živi i djeluje u New Yorku, nakon… Nastavi čitati →
