Egressy, Gábor, mađarski glumac (Sajólászlófalva, 3. XI. 1808 – Budimpešta, 30. VII. 1866). Poznat po nastupima u Shakespeareovim dramama Hamlet, Macbeth, Rikard III., Otelo i dr. Jedan od utemeljitelja Narodnoga kazališta u Budimpešti. Objavio knjige:… Nastavi čitati →
Egtved, područje u Danskoj kod Koldinga. Pri iskopavanju gomila iz starijega brončanog doba pronađen lijes načinjen od debla s očuvanom odjećom te nakitom i posuđem.
egzacerbacija (kasnolatinski) 1. med Pogoršanje bolesti ili bolesnog stanja. 2. Ogorčenost, ozlovoljenost.
egzaktan (latinski), točan, savjestan, potpun, precizan, brojčano određen. Egzaktne znanosti, discipline koje teže tome da se određena spoznaja točno odredi, matematički i eksperimentalno izloži i dokaže. Tipično npr. za: matematiku, fiziku, kemiju, biologiju, astronomiju i dr.
egzaltacija (latinski), uzdizanje, slavljenje, veličanje, oduševljenje; zanos, duhovni polet sličan entuzijazmu, ali kratkotrajan i bez dubljih misli, s naglašenom maštom i čuvstvom. U stanju egzaltacije čovjek može učiniti velike stvari, ali je zanos prolazan.
egzaminator, osoba koja provjerava znanje ili pojedine vještine ispitanika (egzaminanda). U anglosaskom pravu, osoba (tužitelj ili branitelj) koja u unakrsnom ispitivanju ispituje svjedoka ili sudskog vještaka kojega je pozvala druga stranka s ciljem diskreditiranja ili pojašnjenja upravo obavljenog… Nastavi čitati →
egzantem (grčki exantheo: procvjetati), kožni osip. Nastaje kod nekih kožnih bolesti (ospice, kozice, škrlet, rubeola, pjegavac), alergijskih stanja, krvnih bolesti (purpura). Exanthema subitum, roseola infantum, tzv. “šesta bolest”, kratkotrajna akutna virusna bolest djece. Prati je visoka tjelesna temperatura… Nastavi čitati →
egzarh (grčki: vojvoda, odličnik). 1. Vojni zapovjednik bizantskog egzarhata kojemu je povjerena i civilna uprava. 2. U starokršćanskoj crkvenoj hijerarhiji naziv za crkvenog dostojanstvenika višeg od metropolita. 3. U XIX. st. naslov primasa Bugarske crkve.
egzarhat (srednjovjekovni latinski: exarchatus), u Bizantskom Carstvu, upravno-teritorijalna jedinica na čelu s vojnim i civilnim zapovjednikom → egzarhom. U Italiji i sjevernoj Africi car Mauricije (582–602) ustrojio je egzarhate sa sjedištima u Ravenni i Kartagi.… Nastavi čitati →
egzartikulacija (latinski ex: iz, articulus: članak, zglob), amputacija u zglobu, operacija kod koje se dio ili čitav ekstremitet odstranjuje u zglobu. Izvodi se kad nije moguće učiniti klasičnu amputaciju. Loše strane egzartikulacije su: komplicirano pokrivanje batrljka mekanim dijelovima, otežano zbrinjavanje protezom.
egzedra (grčki eksedra: trijem). 1. Polukružna klupa na otvorenom prostoru. 2. U antičkim građevinama prostor, najčešće polukružan s klupama, otvoren prema dvorani ili povećoj prostoriji. 3. U kršćanskom graditeljstvu egzedra označuje konhu, oltarnu nišu, apsidu; polukružni niz klupa… Nastavi čitati →
egzegeza (grčki), tumačenje tekstova, pretežno antičkih ili teoloških autora; biblijska egzegeza, filološko-teološka disciplina, razvila se kod Židova uz tumačenje ranih hebrejskih tekstova (Kabala, Midras, Talmud); u ranom kršćanstvu, primjena alegorijske egzegeze, u kojoj se u tekstovima tražio skriveni,… Nastavi čitati →
Egzekija (grčki Ἐξηϰίας, Eksēkías), grčki keramičar i slikar vaza, koji je djelovao između 555. i 525. pr. Kr. u Ateni. Istaknuti je predstavnik crnofiguralnoga stila, a pretežito je slikao bogato dekorirane mitološke kompozicije s perfekcionističkim… Nastavi čitati →
egzem (grčki), neprecizan naziv za neke dermatoze različita podrijetla (iritacije, alergijske reakcije, upale i dr.) i raznolike kliničke slike (crvenilo, čvorići, mjehurići, kraste, ljuščice). Najčešći subjektivni simptom je svrbež.
egzemplar (latinski), primjerak, uzorak napravljen prema zajedničkom obrascu; egzemplaran, primjeran, uzoran, koji služi za primjer.
egzil (latinski: odlazak nekoga u progonstvo, progonstvo izvan domovine), prisilan boravak izvan prebivališta ili izvan vlastite države; mjesto gdje živi prognanik. Također i dobrovoljan odlazak iz domovine iz političkih, moralnih ili vjerskih razloga ili zbog kaznenog progona. U rimskom pravu,… Nastavi čitati →
egzistencija (latinski), stvarno postojanje; pripadanje svijetu iskustva, održavanje u vremenu i prostoru. Pojam egzistencije suprotstavljen je pojmovima prividnosti i mogućnosti. U tradicionalnoj filozofiji razlikovanje egzistencije od esencije (pojmovnog bića) dovelo je do velikog broja pseudoproblema (postoje li opći pojmovi “prije… Nastavi čitati →
egzistencijalizam (francuski: existentialisme, od latinskoga: exsistentia opstojanje), varijanta filozofije egzistencije u Francuskoj. U središtu svega je egzistencija čovjeka koja prethodi esenciji. Tijekom egzistiranja čovjek izabire egzistentnim nacrtom svoju esenciju i time sam sebe čini onim što jest i postaje slobodan,… Nastavi čitati →
egzistencijalni sud, sud kojim se tvrdi da nešto postoji (pozitivan) ili ne postoji (negativan) u objektivnom svijetu (fizičkoj stvarnosti) ili u doživljavanju (psihičkoj stvarnosti). Subjekt egzistencijalnog suda može biti predmet, proces ili stvarni odnos (stanje stvari). Neki logičari u… Nastavi čitati →
egzitus (latinski: exitus), svršetak, konac, smrt; egzitirati, umrijeti.