kombinacija (lat.) 1. Sastavljanje, spajanje, vezivanje srodnih ili različitih osoba, pojmova ili predmeta; spoj, sklop, savez. 2. mat Bilo koji odabir iz nekog skupa. 3. tehn Šifra kojom se otvara neka brava. 4. pren Plan, spekulacija, zamisao, lukavština, okretnost.
kombinat (rus. iz lat.), organizacijski oblik vertikalne integracije poduzeća u čijem se sastavu organizira primarna proizvodnja te niže i više faze prerade, sve do proizvodnje finalnih proizvoda. Proizvodno-tehnol. veze između dijelova jednoga poduzeća ili između poduzeća udruženih u kombinat su… Nastavi čitati →
kombinatorika (njem. od lat.), grana matematike koja se bavi mogućnošću stvaranja skupova i podskupova ako je zadan neki skup elemenata. Osnovni su pojmovi k. permutacija, varijacija i kombinacija. K. se koristi u mnogim granama matematike (teoriji vjerojatnosti, teoriji… Nastavi čitati →
kombine (franc.), vrsta ženske košulje koja se nosi ispod haljine; od fina pamučnog platna, ili batista, ili od prave ili umjetne svile urešena čipkama i vrpcama.
kombinezon (franc.), radno odijelo u jednom komadu obično od čvršćega, nepromočiva materijala. Nose ga avijatičari, astronauti, rudari, mehaničari i sl.
Kombol, Mihovil, hrvatski književni povjesničar i prevoditelj (Niš, 23. IX. 1883 – Zagreb, 9. XI. 1955). Podrijetlom iz Bribira. Studirao i doktorirao u Beču. Službovao u Vukovaru, Zemunu, Senju i Sušaku. Profesor na Pomorskoj akademiji u Rijeci… Nastavi čitati →
komedija (grč.), dram. vrsta koja scenski prikazuje neku smiješnu radnju, odn. na sebi svojstven način interpretira neke strane uobičajenog života, događaja, situacija i njihovih protagonista težeći u prvom redu komičnom efektu. Podvrste k. su komedija karaktera, koja smiješno temelji… Nastavi čitati →
komedija, filmska, jedan od najvitalnijih film. žanrova, aktualan u svim razdobljima povijesti filma. U doba nijemog filma komični efekti postižu se vizualnim putem, nerijetko uz lucidno korištenje specifičnosti film. medija (npr. filmovi M. Sennetta i B. Keatona), dok u… Nastavi čitati →
komedoni (lat.), sitni bjelkasti osušeni duguljasti čepovi u izvodnim kanalima lojnih žlijezda kože. Sastoje se ugl. od osušena loja, stanica i roževine. Površinski dio je crn zbog onečišćenja i oksidacije masnih kiselina. Upalom k. nastaju akne.
komemoracija (lat.), skup na kojem se odaje počast preminulom.
komenda (latinski: commenda povjereno dobro), u katoličkome crkvenom pravu, dodjela prihoda crkvenoga beneficija na uživanje crkvenoj ili svjetovnoj osobi (komendaru). Istodobno, komendar ne obavlja dužnosti vezane uz taj beneficij.
komendacija (latinski: commendatio preporuka), u feudalnom pravu, simbolički čin kojim se vazal obvezuje feudalnom gospodaru, senioru, na obavljanje službe koju inače obavljaju slobodni ljudi, na primjer praćenje seniora u rat.
Komenský, Jan Ámos (latinizirano Joannes Amos Comenius), češki pedagog i teolog (Nivnice ? kraj Zlína, ili Uherský Brod ?, 28. III. 1592 – Amsterdam, 15. XI. 1670). Nakratko studirao filozofiju i teologiju u Heidelbergu. Od 1616. svećenik, a… Nastavi čitati →
komentar (lat.) 1. Bilješka, primjedba; objašnjenje ili tumačenje nekog teksta (k. zakona). 2. Osvrt na neki događaj, osobu ili tekst (novinarski odn. novinski k.); izricanje mišljenja o čemu.
komentator (lat.) 1. Tumač, sastavljač komentara. 2. Osoba koja profesionalno komentira javne događaje, obično u sredstvima javnog informiranja.
komenzalizam (lat.). vrsta neposrednoga životnog odnosa između dvaju organizama iz kojega samo jedan (komenzal) ima od drugoga korist, čime drugog ne oštećuje; npr. mali čuvar školjke Pinnotheres pisum živi u periski, a veliki čuvar školjke, Pinnotheres pinnotheres, u kamenici i dagnji.
komenzurabilan (lat.), sumjerljiv, usporediv, koji se može mjeriti istom mjerom.
Komersteiner, Ivan, hrv. kipar i drvorezbar njem. podrijetla (?, XVII. st. – Zagreb, o. 1695). Najistaknutiji ranobarokni kipar sjev. Hrvatske. Za zagreb. prvostolnicu i neke župne crkve u Hrv. zagorju izradio mnoge oltare u kojima spaja tradic. got. i… Nastavi čitati →
komesar (lat. preko franc.), povjerenik, služb. osoba u privremenoj funkciji s posebnom punomoći, npr. ratni (vojni) k.; intendant; naslov određenih službenika (npr. policijski k.); osoba koja je na čelu komesarijata; narodni k., naziv člana vlade u SSSR-u… Nastavi čitati →
komesarijat (lat. preko franc.), povjereništvo. Naziv za različite drž. i upravne ustanove: u Sovj. Savezu od 1917–46 vladin resor, tj. ministarstvo; u Francuskoj, naziv za policijsku upravu kojoj je na čelu policijski komesar; u Jugoslaviji 1941–45. naziv za vojno-polit. zapovjedničku… Nastavi čitati →
