aprehenzija (latinski: apprehensio zahvaćanje), kod skolastičkih filozofa, spoznaja prisvajanja neke stvari osjetilima i razumom. Kod Kanta, stapanje različitih osjetilnih dojmova u jedinstven nazor.
après nous, le déluge (francuski: iza nas potop), izreka u značenju nije važno što će se dogoditi kad nas više ne bude, važno je da nam je sada dobro; uzrečica koju je navodno prva izgovorila Madam Pompadour nakon obavijesti o… Nastavi čitati →
apretura (francuski: appreter popraviti), postupak kojim se proizvodu ili materijalu (papiru, koži, krznu, os. tkaninama) daje ljepši izgled, poboljšava kakvoća ili dodaju neka posebna svojstva; nova svojstva dobivena tim postupkom.
aprobacija (latinski: odobrenje), službeno i formalno odobrenje nadležnoga državnog tijela ili crkvene vlasti za objavljivanje (tiskanje) nekog djela; odobrenje crkvenih vlasti označavalo se na samome djelu oznakom imprimatur; odobrenje nadležnog tijela da pojedinci mogu obavljati određenu službu, zvanja, funkcije… Nastavi čitati →
Apród, Iván (latinizirano: Joannes archidiaconus de Kikullew), ugarski ljetopisac (XIV. stoljeće). U djelu Chronicon de Ludovico rege opisao doba vladanja hrvatsko-ugarskoga kralja Ludovika I. Anžuvinca.
aproksimacija (latinski) 1. Približnost. 2. mat Određivanje približne vrijednosti brojeva, funkcija i dr. Broj 3,14 je aproksimacija transcendentnog broja π (pi), 2,71 aproksimacija broja e itd.
aproprijacija (latinski: stjecanje, pribavljanje, prisvajanje), način pribavljanja stvari u privatno vlasništvo a koje se nalazi u državnom vlasništvu (primjerice, kada se vlasniku izvlaštene nekretnine daje kao naknada druga nekretnina).
Apsalom (hebrejski: Absalom otac mira), lik iz Biblije, treći sin hebrejskoga kralja Davida. Postavši prijestolonasljednikom, pobunio se protiv oca, poražen je u bitki, pa je bježeći od progonitelja zapeo dugačkom kosom, po kojoj je bio osobito poznat, o… Nastavi čitati →
apsaras (sanskrtski), u indijskoj mitologiji, nebeske nimfe koje stanuju u oblacima i za koje se vjerovalo da katkad silaze na zemlju i zavode kreposne ljude, askete i junake.
apsces (latinski: abscedo odlaziti, udaljiti se), ograničena nakupina gnoja u tkivu, organu, tjelesnoj šupljini; može biti akutan ili kroničan. Liječenje se sastoji u antibiotskoj terapiji, inciziji i drenaži.
apscisa (latinski, hrvatski: osiječ), prva koordinata točke u Kartezijevu koordinatnom sustavu u ravnini ili u prostoru. Najčešće se označava slovom x. Pojam potječe od Fermata i Descartesa, a naziv je uveo Leibniz.
apscizinska kiselina (latinski: abscido otkinuti), dormin, fitohormon koji djeluje kao inhibitor mijene tvari. Izaziva mirovanje sjemenki i pupova te pospješuje otpadanje listova i plodova.
apsencija (latinski: absens odsutan), izostanak duha, potpuna rastresenost; nedostatak pažnje na zbivanja u okolini zbog zamišljenosti ili jakoga čuvstvenog uzbuđenja. U psihopatologiji, kratkotrajno stanje “ispražnjenja svijesti” uzrokovano privremenom obustavom nekih moždanih funkcija.
apsida (latinski: absida luk, oblina) 1. astron Pravac koji spaja najbližu i najudaljeniju točku staze nekoga tijela u gibanju oko središnjega tijela. U eliptičnoj stazi apsida se poklapa s velikom osi. 2. arhit Polukružni ili poligonalni prostor, redovito nadsvođen… Nastavi čitati →
apsint, liker žutozelene boje, pomalo gorka okusa, sa 70–80% alkohola, izrađen od pelina i anisa. U mnogim je zemljama zabranjen jer izaziva grčeve, halucinacije i druge živčane poremećaje zbog otrovna sastojka pelina.
Apsirt (grčki: Ápsyrtos), prema priči o Argonautima, u grčkoj mitologiji, Ajetov sin i brat kolhidske kraljevne, čarobnice Medeje. Bježeći s Jazonom u Grčku, ubila ga je Medeja, a za sobom je bacala komade njegova tijela, da je otac,… Nastavi čitati →
apsolucija (latinski: absolutio odrješenje, oprost, oslobođenje) 1. U katoličkoj teologiji i liturgiji, odrješenje od grijeha u ispovijedi nakon pokajanja (sakramentalna apsolucija); oproštenje crkvenih kazni (crkvena apsolucija); pri pogrebu ili nad grobom (obredna apsolucija). 2. prav Oslobođenje od tužbe (absolutio… Nastavi čitati →
apsolutan (latinski: absolutus oslobođen; čist; neovisan), koji se promatra sam za sebe, bez odnosa na nešto drugo, nezavisan, bezuvjetan; potpun, savršen, čist (npr. apsolutna ljepota); neograničen (npr. apsolutna monarhija).
apsolutist (latinski), neograničeni vladar; pristaša apsolutizma.
