Konstantin VIII., biz. car (o. 960 – 11. XI. 1028). Brat cara Bazilija II. i njegov suvladar 976–1025, a potom samostalan vladar. Zanemarivao upravljanje Carstvom, vodio skandalozan osobni život. Svojim nasljednikom proglasio zeta Romana III. Argira.
Konstantin X. Duka, biz. car (? – ?, V. 1067). Nasljednik Izaka I. Komnena; vladao od 1059. Predstavnik civilnog plemstva uz čiju je pomoć i stekao carski naslov. Slovio kao nesposoban vladar. Smanjio vojsku i pridonio pogoršavanju obrambene moći… Nastavi čitati →
Konstantin XI. (XII.) Paleolog, posljednji biz. car (Carigrad, 9. II. 1404 – Carigrad, 29. V. 1453). Sin Manuela II. Naslijedio brata Ivana VIII. Paleologa; vladao od 1449. Zatekao državu u stanju općeg rasula. Nadajući se pomoći Zapada… Nastavi čitati →
Konstantinopol → Istanbul
Konstantinov slavoluk, monumentalni mramorni slavoluk u Rimu, podignut 315. u čast pobjede cara Konstantina I. nad Maksencijem kod Milvijskoga mosta 312. Slavoluk ima tri prolaza, koja čine dva masivna bloka – pilona, a završava visokom atikom s posvetnim natpisom.… Nastavi čitati →
Konstantinova darovnica (lat. Donatio Constantini), krivotvorena isprava kojom je rim. car Konstantin I. Veliki, navodno, priznao papi Silvestru I. (314–35) carsku čast, sveukupnu vlast u vjerskim pitanjima i kao suverenu prepustio mu Rim, Italiju i sve zap. zemlje (omnes… Nastavi čitati →
Konstantinović, Radomir, srp. književnik (Subotica, 27. III. 1928). Utjecajan esejist i knjiž. kritičar, posebnu pozornost privukla je njegova knjiga Filosofija palanke. Pisao i zapažena prozna i esejistička ostvarenja koja odlikuje korištenje modernističkih proznih postupaka (Beket prijatelj).… Nastavi čitati →
Konstantinovka, grad u ist. Ukrajni, u Donec’koj oblasti; 102 000 st. 56 km s od Donec’ka. Do 1917. malo naselje. Razvilo se u sovj. razdoblju u važno metaloprerađivačko središte. Danas važan centar proizvodnje stakla.
Konstanz, grad na Bodenskom jezeru (Constance) u jugozap. Njemačkoj, u sav. državi Baden-Württemberg; 80 100 st. Na mjestu nekadašnje rim. utvrde. God. 1192. postaje slobodan kralj. grad. U XIII. st. značajano središte trgovine tkaninom. U XIV. st. postaje gl.… Nastavi čitati →
konstatacija (franc.), tvrdnja. Spoznajni čin kojim se utvrđuje postojanje neke činjenice ili neposredno provjerava točnost (istinitost) neke tvrdnje. U psihologiji mišljenja javlja se kao neposredni logični izvod iz opažanja, kao “misao konstatacije”, suprotstavljen “misli vjerovanja” i “misli fikcije”.
konstelacija (lat.) 1. astr Međusobni položaj nebeskih tijela na nebeskoj sferi viđen sa Zemlje, posebno položaj Sunca, Mjeseca i planeta međusobno i prema zviježđima. 2. Istoznačnica za zviježđe, tj. skupinu zvijezda što na nebu tvore postojane oblike (figure) koje… Nastavi čitati →
konsternacija (lat.), zaprepaštenje, zgranutost, preneraženost; naglo stvorena atmosfera zapanjenosti većeg broja ljudi (zbog nekog događaja, vijesti).
konstipacija (lat.) ili opstipacija, otežano pražnjenje crijeva uz tvrde, malene i suhe stolice, katkad uz osjećaj nepotpuna pražnjenja. K. može biti prirođeni poremećaj ili uzrokovana raznim lijekovima, metaboličkim bolestima, neurološkim poremećajima ili gastrointestinalnim uzrocima. Liječi se adekvatnom prehranom, laksativima ili klizmama.
konstituanta (franc.) → ustavotvorna skupština
konstitucija (lat.), skup prirođenih osobina izraženih u vanj. obliku tijela, tjelesnoj građi, načinu reagiranja i djelovanju organa, sklonosti prema bolestima, karakternim osobinama. Postoje tri temeljne k.: astenična ili leptosomna (visok stas, izdužen prsni koš, uska ramena, dugi udovi, mala glava,… Nastavi čitati →
konstitucije (lat.), u rim. pravu, naredbe i rješidbe koje su zbog careva autoriteta već u doba principata (II. st.) stekle snagu zakona. Četiri su oblika carskih k.: edikti, općenite obvezne zapovijedi za građane i magistrate; dekreti, carske rješidbe u parnicama… Nastavi čitati →
konstitucionalizam (lat. preko engl.), ustavnost; organizacija polit. vlasti koja se temelji na ustavu (konstituciji); shvaćanje koje je u skladu s ustavnim načelima, ustavno vladanje; prav. teorija koja kao temelj vlasti priznaje samo ustav i trodijelnu podjelu vlasti. U politologiji, princip… Nastavi čitati →
konstitutivan (lat.), bitan, osnovni; koji određuje. Ono što određuje stvar ili pojam, ono što čini neku stvar ili pojavu, temeljni dio nečega, bitni element neke cjeline ili pojave. U filozofiji Kant razlikuje konstitutivne elemente spoznaje (kategorije) od regulativnih (ideja svijeta… Nastavi čitati →
konstitutivni akt, odluka drž. organa u obliku presude, rješenja ili upravnog akta na temelju koje se zasniva, mijenja ili ukida neko pravo ili pravni odnos. Naziva se i pravostvarajuća odluka, za razliku od deklaratornog akta kojim se samo… Nastavi čitati →
