konvertit (lat. preko engl. i njem.), čovjek koji je svjesno prešao na drugu (obraćenik) vjeru ili od nevjernika postao vjernikom. U širem značenju, onaj tko iz uvjerenja prihvati filoz., polit. ili bilo koje drugo učenje ili stav koji je prije pobijao.
konvertor ili konverter (engl. iz lat.) 1. Pretvornik, sklop 2. U metalurgiji, uređaj za pročišćavanje (rafiniranje) rastaljenih kovina propuhivanjem zraka (npr. pretvaranje sirovog željeza u čelik). Dva su osnovna tipa: Bessemerov i Thomasov k.
konverzacija (lat.) 1. Razgovor (obično neformalan), čavrljanje. 2. Razmjena mišljenja, diskusija o nekoj temi; konverzacijska metoda, metoda učenja stranih jezika razgovorom na dotičnom jeziku.
konverzija (lat.) 1. Preobrazba, pretvaranje, promjena. 2. psih Nesvjesni obrambeni mehanizam kojim se unutar. psih. sukobi pretvaraju i očituju u obliku simboličkih tjelesnih manifestacija. 3. financ Operacija promjene uvjeta kredita u korist dužnika. Konverzijom se mijenja visina kamatne stope i… Nastavi čitati →
konverzivna neuroza (lat.) med Emocionalni poremećaj pri kojem se potisnuti psih. sukobi iskazuju kao org. disfunkcija ili tjelesni simptom, čime se smanjuje tjeskoba. Najčešće kod hipohondrije i histerije.
konvikt (lat.), zavod u kojem se odgaja i zajedno živi mladež koja inače polazi vanjske škole. Konvikti se u organizaciji povode za organizacijom samostana; razvili su se ondje gdje je postojao utjecaj Kat. crkve. Uzdržavaju se najčešće doprinosima i darovima… Nastavi čitati →
konvolut (lat.) 1. Smotak spisa koji se u antikvarijatu prodaju zajedno; više publikacija uvezanih zajedno. 2. Korice, mapa za spise.
konvulzije (lat.), jaki nevoljni toničko-klonički grčevi ili niz grčeva voljne muskulature, najčešće u epileptičnom ili eklampsijskom napadu. U male djece kod povišene tjelesne temperature mogu se pojaviti febrilne k.
Konya, grad u središnjoj Turskoj, glavni grad istoimene pokrajine; 1 286 791 stanovnik. Nalazi se u središtu Anatolije, na visoravni 1016 m nad morem. Jedan od najstarijih očuvanih gradova na svijetu. Ostaci u središtu grada iz ←3000. godine.… Nastavi čitati →
Konya, provincija u središnjem dijelu Turske. Površine 41 001 km2, 2 079 225 stanovnika (2013). Glavni grad Konya (1 286 791 stanovnik). Ostali veći gradovi: Eregli (139 131), Çumra (65 064) i Seydisehir (63 773).
konzekvencija (lat.) 1. Posljedica, posljedak. 2. Dosljednost načelima, mišljenju i sl.; povući konzekvencije, ostati dosljedan svojim načelima i pod cijenu povlačenja s položaja.
konzerva (lat.), vrsta ambalaže u kojoj se čuva hermetički zatvorena i prethodno konzervirana (sterilizirana ili pasterizirana) supstancija, najčešće hrana. Još od antike koriste se razne dobro zatvorene, voskom obložene, staklene ili zemljane posude, os. za dulje čuvanje i transport popularnih… Nastavi čitati →
konzervansi (lat.), kem. sredstva koja sprječavaju kvarenje lakopokvarljivih tvari, os. živežnih namirnica, kočenjem ili zaustavljanjem razvoja mikroorganizama, a pritom ne mijenjaju organoleptička svojstva hrane. Prir. k. za hranu mogu biti sol, šećer, alkohol, octena kiselina, mliječna kiselina i dr.
konzervativizam (prema lat.), polit. učenje koje brani status quo, odn. postojeće, tradic., preživjele odnose, oblike mišljenja; protivljenje onome što je novo, napredno, revolucionarno. K. zagovara vrijednosti očuvanja postojećeg poretka nasuprot promjenama. Kao polit. doktrina k. smatra da zakoni obvezuju… Nastavi čitati →
konzervator (lat.), stručna osoba koja se s pomoću posebnih oblika zaštite bavi čuvanjem materijalne kult. baštine: umjetničkih djela, zbirki, građevina, urbanističkih cjelina i sl., prir. rijetkosti, ljepota nac. parkova, parkova prirode i sl.; konzervatorstvo → zaštita spomenika
konzervatorij (tal.), glazb. škola u kojoj se uče grane glazbe od početnog do visokog stupnja. Temelj mu je u sirotištima (conservatorio dei poveri), u kojima su nadareni dječaci pripremani za crkv. pjevače i instrumentaliste, a od XVII. st. i… Nastavi čitati →
konzerviranje umjetnina lik Zaštita kult.-pov. spomenika od propadanja. → zaštita spomenika
konzilij (lat.), skup liječnika specijalista raznih kliničkih disciplina koji zajednički postavljaju dijagnozu bolesti i dogovaraju se o načinu liječenja bolesnika.
konzistencija (lat.) 1. Čvrstoća, trajnost, postojanost. 2. Građa nekog tijela.
konzistorij (lat.) 1. U Rim. Carstvu, palača ili dvorana u kojoj se sastajalo carsko tajno vijeće. Od Konstantina I. (306–337) počelo se to vijeće nazivati consistorium. Vijeće je raspravljalo o poslovima zakonodavstva i uprave; car je u konzistoriju primao… Nastavi čitati →
