Marmolada, planinska skupina u Ist. Alpama, sjeveroist. Italija. Najviši vrh Penia, 3342 m. U I. svj. ratu ratište (1915–17).
Marmont, Auguste Frédéric Louis Viesse de, franc. maršal (Châtillon-sur-Seine, 20. VII. 1774 – Venecija, 2. III. 1852). Jedan od najpoznatijih Napoleonovih zapovjednika. U franc. revoluc. ratovima topnički časnik. Istaknuo se u opsadi Toulona. Za ekspedicije… Nastavi čitati →
Marmontel, Jean–François, franc. pisac (Bort-les-Orgues, 11. VII. 1723 – Ablonville, 31. XII. 1799). Kralj. historiograf i tajnik Franc. akademije. Napisao tragedije Kleopatra i Dionizije tiranin, poučne pripovijetke u prosvjetiteljskoj maniri Ćudoredne priče,… Nastavi čitati →
marmoriranje, imitiranje mramora i njegovih šara slikarskim sredstvima; izvodi se na arhitektonskim dijelovima crkve, palača, vijećnica i sl., najčešće na zidovima, stupovima i parapetima te na crkvenom namještaju. Čest u baroku u siromašnijim sredinama.
Marna (francuski Marne), rijeka u sjevernoj Francuskoj, duga 515 km; površina porječja obuhvaća oko 13 000 km2. Izvire na ravnjaku Langres, kod Balesmes-sur-Marne na 423 m nadmorske visine; teče prema sjeveru, zatim u središnjem dijelu… Nastavi čitati →
Marne, dep. u regiji Champagne-Ardenne, sjeveroist. Francuska; 8162 km2, 574 900 st. Okosnicu čini istoimena rijeka sa svojim pritocima. Osim dolina, rijetko naseljen kraj. Vinogradarstvo. Ind. pića (vina, šampanjac), stakla, prehr., tekst., elektronička. Važ. gradovi: Châlons-en-Champagne… Nastavi čitati →
Marne, Haute → Haute-Marne
Marnix, Filips van, flamanski političar i pisac (Bruxelles, 1540 – Leiden, Nizozemska, 15. XII. 1598). Jedan od vođa niz. revolucije; od 1571. u službi Vilima Oranskoga. God. 1583–85. načelnik Antwerpena. Autor djela Košnica Rimske Katoličke crkve (1569),… Nastavi čitati →
Marochetti, Carlo (Charles), talijanski i francuski kipar (Torino, 14. I. 1805 – Passy/Pariz, 29. XII. 1867). Studirao u Parizu i Rimu. Oblikovao tipično romantične skulpture povijesne tematike (Spomenik Rikardu Lavljeg Srca u Londonu). Reljefi s… Nastavi čitati →
marodiranje (iz franc.), pljačkanje imovine mrtvaca i ranjenika na bojištu. Dugo vremena m. je bio poticaj za rat. Taj ustaljeni običaj bio je zabranjen i kažnjiv prema ratnom pravu i Ženevskoj konvenciji; maroder, vojnik pljačkaš.
Maroević, Ivo, hrvatski povjesničar umjetnosti i muzeolog (Stari Grad, Hvar, 1. X. 1937 – Zagreb, 20. I. 2007). Diplomirao i doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na kojem je predavao. Istraživao povijesni i suvremeni urbanizam i arhitekturu… Nastavi čitati →
Maroević, Tonko, hrvatski povjesničar umjetnosti, književnik i prevoditelj (Split, 22. X. 1941 – Stari Grad, 11. VIII. 2020). Završio studij komparativne književnosti i povijesti umjetnosti (1963) te doktorirao (1976) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1963). Radio je kao asistent… Nastavi čitati →
Marohnić, Josip, hrvatski iseljenički djelatnik (Hreljin, 12. XI. 1866 – Pittsburgh, 23. I. 1921). Knjigoveža i tiskar, odlazi u SAD 1893. i isprva radi u Chicagu i studira na Sveučilištu Wheaton. U Alleghenyju u Pennsylvaniji osnovao prvu hrvatsku knjižaru… Nastavi čitati →
Marohnić, Zvonimir, hrvatski arhitekt (Varaždin, 23. XI. 1915 – Zagreb, 1. I. 2003). Studij arhitekture završio u Zagrebu 1948. Autor javnih (Imunološki zavod u Zagrebu) i stambenih zgrada. Bavio se oblikovanjem interijera i namještaja.
Maroko, država u sjev. Africi, u zap. dijelu Magreba, izlazi na Sredozemno more i Atlantski ocean, graniči s Alžirom na I i JI i Zap. Saharom na J, a na S, uz obalu Sredozemnoga mora, sa španj. eksklavama Ceutom… Nastavi čitati →
Marolt, France, slov. zborovođa i etnomuzikolog (Brdo pri Kamniku, 21. VI. 1891 – Ljubljana, 7. IV. 1951). Osnovao akademski pjevački zbor (1927–41) i Folkl. institut (1934) u Ljubljani. Predavao etnomuzikologiju na ljubljanskoj Glazb. akademiji. Svoja… Nastavi čitati →
Maroni (niz. Marowijne), pogranična rijeka između Franc. Gvajane i Surinama; duga 725 km. Izvire na sjev. padinama gorja Tumucumaque i teče kroz guste trop. kišne šume do ušća u Atlantski ocean. Gl. pritok Tapanahoni (lijevi). U gornjem i sr. toku… Nastavi čitati →
maroniti, libanonski kršćani sirijskog obreda. Njihovi počeci i ime vezani su za sirijskog monaha sv. Marona, čiji je samostan (Mar-Maron) nakon njegove smrti postao središte oporbe protiv monofizita nakon Kalcedonskoga sabora (451). Maronovi nasljednici osnivali su mnogobrojne samostane na… Nastavi čitati →
Maronitska crkva (lat. Ecclesia Maronitarum), istočnokršć. Crkva libanonskih maronita, sjedinjenih s Kat. crkvom 1182. Priznaje papinski primat, a zadržala je svoj obred i običaje. Papa Pavao V. priznao je 1608. glavaru M. c. titulu patrijarha Antiohije, a na sinodi… Nastavi čitati →
Maronobu, Hishikawa, jap. slikar (Awa, 1618 – Edo, danas Tokyo, 1694). Jedan od gl. predstavnika realizma škole ukiyoe. Na mnogim slikama (makimodo), zidnim dekoracijama i paravanima slikao scene iz pučkoga i kaz. života (Prizor iz predstave kabuki)… Nastavi čitati →
